Marketing
tko još stavlja srce horizontalno?
(... kao znak opasnosti)
...
tražio me sliku za naslovnicu prošli tjedan. i još jednu moju sliku. jer da se radi katalog.
razgovaramo. kažem;
ja nemam svoje slike. ja sam ti žena s druge strane stežuće blende.
moje slike su rjeđe nego djeteline s četiri lista. ona koja mi visi na blogu je 5 godina stara, ali to je po inerciji.
no ne mogu sad tebi poslati neku sliku iz duboke prošlosti. to bi ipak bila besramna obmana javnosti.
rekao je;
- to ti je skroz je ok. svi to radimo. nije utuživo, ne brini. a još nitko nikad nije uspio uslikati sebe iz budućnosti.
mislila sam; svejedno... sebe ću riješiti poslije. ajmo naslovnicu prvo.
pa sam poslala gležanj s orhidejom. rezolucija te boli ipak nije dostajala.
onda sam poslala ovu;
- evo, to su ti Samosanacije rukom i djelom.
napisao je:
- da, ovo srce bi igralo, ali da nije baš srce, nego da je, recimo, upitnik, pa da se onda doda ruka.
ali pazi... format je okomit.
ja sam odgovorila:
-srce kod mene uvijek igra.
i nikad nije u pitanju. srce je više uskličnik...
kao ono... znak opasnosti na cesti.
i ušla u foldere sa slikama. možda su tri slike od njih sedam miliona bile okomite.
skoro svi ekrani su horizontalni, a ja stižem iz tog medija,
pa koja čak i spavam okomito, slikam uglavnom - polegnuto.
- evo ti nešto što nije okomito, ali možeš staviti na slijepu okomitu pozadinu.
ljubav je i tako slijepa, pa je sve u skladu.
a oko te sam jako emotivna.
ta mi je iz životno najpotresnije serije. to sam slikala kad sam slijedila srce.
napisao je...
- misli plakatno... čist motiv, nikakva gužva ni pretrpanost na coveru, jer ćemo dobiti košmar.
- gle, ja ovdje s "misli plakatno" imam problem s obje riječi.
di si našao mene misliti, pa još plakatno...
i molim te... zar bi uz moju knjigu i jedna riječ pristajala bolje od riječi "košmar"?
meni košmar sasvim lijepo ide uz sve te moje nesanice i košmare.
...
a ova? ta je iz iste serije. a ful je plakatna. gotovo golo simbolička. a i vertikalma.
- mila, tko još stavlja srce na cover?
- smijem se... koliko ono dugo ti već mene ne znaš? da ko još stavlja srce na cover.
ajmoreć... metodom slučajnog odabira - netko lud, košmaran, kičast,
i baš se ovih dana u nekom word dokumentu naširoko raspisuje o tome da srca više ni nema.
i kune se u to na "krosmajhart". eto takva osoba... možda jednom negdje nabasaš na nju.
...
i tako... bilo je tu i nekih drugih fotki, ali neću ih sad stavljati tu, jer ovo je tekst o srcu.
i izabrali smo na koncu onu pravu, ali neću ovdje sad stavljati ni nju... ovo je tekst o uvijek krivom srcu.
ipak, neka ostane zabilježeno da su na koncu oba srca bila na mjestu.
danas mi je poslao kratak sms...
da ću se morati još malo strpiti oko knjige. da je imao srčani udar, da je dobro, ali leži u bolnici i ima stent.
moje je srce na tren je stalo u jednom praznom redu
a onda bez zaleta preskočilo jedan otkucaj.
.
jer ono po defaultu ne razumije točku, prekid... udar.
i kad je u prvom praznom redu nastavilo trčati u svom ustaljenom ritmu vječnih trotočki
...
...
...
ja sam otipkala ono što mi je otkucavalo:
- nisi štedio to svoje srce, izraubao si ga skroz, nisi ga pitao može li izdržati, nisi mu dao predaha... kao ni ja svom, ali na druge načine.
ali znaš; za mene srce nije nikad u pitanju. nikad. ja vjerujem u srce toliko da bih ga čak stavila na naslovnicu.
a u tvoje vjerujem totalno.
i stavit ćemo poslije i njega i tvoj stent na moj cover. jer oni to zaslužuju. i to je moja zadnja o pitanju srca.
a srce mi se osmjehnulo u okomitom ekranu.
tessa k
Post je objavljen 18.09.2012. u 05:40 sati.