Današnji dan proživjeli smo praveći se da nismo. Zakopčani, zaključani duboko u sebe, nismo to mi; onaj dio užasa saznanja koji nikad nije prestao vrištat, taj se danas opasno približio površini, no godine zaključavanja postavile su tvrda neprobojna vrata, neke brave pomalo i zahrđale, i kad dan kao ovaj učini, evo, gotovo, ne mogu više, ipak neki zasun zaustavi užas, na površini tek valovito, oluja je duboko dole, urla i razdire.
Pored svega što nam ne omogućava uobičajen život, dodat ćemo još malo poniženja. Poziv za vještačenje u ponedjeljak, stiže u petak i iako je navedeno u slučaju spriječenost nazovite taj i taj broj, mi, iskusni, znamo uzaludnost te rečenice. S debelim fasciklima dokumentacije, pet osoba s pratnjom dolazi istovremeno, jer termin im je isti, pregled zakazan u isto vrijeme svima, čekati mogu satima, tako i tako, ne mogu otići.
Zadnjih godina napredujemo, tijelo vještači u prostoru dostupnom invalidima. Nazvala bih paradoksom da nisam osobno svjedočila vještačenju na drugom katu bez lifta, što u stvarnosti znači da nepokretno dijete zajedno s kolicima trebate donijet do komisije koja zasjeda na drugom katu. Danas invalidna djeca imaju prava, mogu se dovest do komisije.
Biti roditelj djeteta s invalidnošću, s posebnim potrebama, posebna je kategorija stvarnosti. Biti u Hrvatskoj takav roditelj, još je posebnija kategorija.
Danas nisam razgovarala s roditeljima koji stižu prvi put na vještačenje. Nada u njihovim očima još je prepoznatljiva. Danas sam razgovarala s punoljetnim momčićem o maturalnoj zabavi, nekim igricama s fejsa, proteklom ljetu, planovima. Najednom okrenuo se sasvim prema meni, i potpuno mirnim glasom rekao:
- Znate, teta, ja sam rođen sasvim normalan. Moji su bili izbjeglice iz Bosne, bio sam mala beba, s tri mjeseca cijepili su me oni liječnici bez granica, cjepivo nije bilo dobro, dobio sam temperaturu i dugo bio u bolnici. Govorio je još mirno, blago, zna bolnicu, živi dijagnoze, odšteta nepostojeća. Onog trena kad je zašutio, nagnula sam se, dohvatila njegovu malu iskrivljenu ruku i poljubila je. Zatim smo šutjeli zajedno.
Post je objavljen 17.09.2012. u 19:55 sati.