Zvuk zrikavaca u noći.
Pod svjetlom ulične svjetiljke život.
Još jedna upaljena cigareta iskri u mraku.
San ne voli zelene oči.
I kulu u pijesku odnijet će mutna voda,
razgradit ju sa svakim novim prljavim valom,
i učiniti sjećanjem.
Samoća ne popušta svoj zagrljaj, u tješenju.
Dobar je prijatelj.
Na stolu čaša vina s otiskom crvenog ruža.
Život kao ravnalo,
s malim i velikim rezovima.
Sudbina neće iznevjeriti,
svaki će biti ispunjen.
Zgnječeni kukac,
iz otvorenog ti dlana izlijećem kao prekrasan leptir.
Zarobljen u staklenci udara o staklo,
dok se boje ne ugase, dok ne nestane zraka.
Sloboda ne voli zelene oči.
Kao talasi kad udaraju o obalu,
kao kad čežnja obuzme,
kao maslačak otpuhnut na vjetar,
bezbrižan i lak.
Nemiran, nemiran pogled u nebo.
Iskreća zelena,
tuga im u kutu.
Oblaci vole zelene oči.
Post je objavljen 17.09.2012. u 13:32 sati.