Poruka evanđelja teško probija put do naše svijesti i našeg srca. Razlog tomu je što mi imamo svoje viđenje vjere i svoja očekivanja koja su u suprotnosti s Isusovim putem spasenja sadržanim u evanđelju. Tako nepoučeni i neprosvijećeni evanđeljem misle da je Bog tu da nam daje lijepo vrijeme i zdravlje, što uostalom čitamo i u evanđeljima kako su u ono vrijeme od Isusa kao mesije očekivali ispunjenje njihovih ovozemaljskih potreba kao što su: Oslobođenje od rimskog jarma, liječenje, te da ih hrani na čudesan način. Dakle, zadovoljavanje osnovnih životnih potreba – što je predmet vjerske prakse i shvaćanja u tzv. prirodnim religijama čiji duh je duboko ukorijenjen u naravi čovjeka, a koji i ne računa s vječnim životom. Govor o nekakvom Kraljevstvu nebeskom takvom je shvaćanju posve tuđ.
U Isusovom poučavanju, koje je trajalo tri godine, jasno se vidi kako se u prvoj polovini tog vremena Isus obraća masama dok se u drugoj polovini posvećuje poučavanju samih učenika. Prvo što im govori to je govor o križu. I njihova preodžba o mesiji slična je onoj cijelog Izraelskog naroda i stoga su zbunjeni, a Petar ga dapače odvraća na što ga Isusu oštro prekorava, nazivajući ga sotonom.
Kao sastavnica današnje liturgijske cjeline uvršten je u prvo čitanje tzv. kantik o Sluzi Jahvinom iz proroka Izaije, koji je već u prvoj Crkvi, pa čak i u spisima Novog zavjeta proročki oslikao Muku Gospodina našega Isusa Krista.
Vjernici smo, kršćani, katolici. Rado nosimo zlatne križiće kao znak pripadnosti. A ipak tako lako i zbog tako banalnih razloga izostajemo od nedjeljne sv. mise. Jednako tako opravdavamo izostanke djece i to zbog raznih sitnica; rođendana, posjeta prijatelja….. A kad se radi o nekim crkvenim aktivnostima; zbor, karitas, čitanje u crkvi, uređenje crkvenog okoliša – s kojom lakoćom odbijamo poziv svećenika. Veliko je i raznoliko područje našeg vjerničkog djelovanja, a tako malo volje i ljubavi za to. Ali kad su u pitanju neka čudesa, ukazanja, neki izvanredni znakovi – kako brzo naćulimo uši i postanemo radoznali. O tome se čita, govori. Takva se mjesta posjećuju, pa bi se tu opravdano mogle upotrijebiti Isusove riječi, kako samo pokvaren i bezbožni naraštaj znakove i čudesa traži.
Molitva vjernika
Pomolimo se Ocu nebeskomu, koji nam je poslao Sina, da nas oslobodi grijeha kroz prihvaćanje križa, te da nam na taj način pokaže put u vječni život.
1. Za Crkvu, da nasljeduje Krista i njegovu poruku donese svim ljudima, - Molimo te.
2. Za svetog oca, da njegova riječ bude utjeha današnjem svijetu i putokaz onima koji traže smisao, - Molimo te.
3. Za sve koje si pozvao u svoju svetu službu, da obnovljeni Duhom Svetim budu hrabri svjedoci uskrsloga Krista, - Molimo te.
4. Za sve koji su pritisnuti raznim nevoljama, da smognu snage kako bi mogli nositi svoj životni križ, - Molimo te.
5. Za nas okupljene da nas Duh Sveti ispuni međusobnom ljubavlju i radošću življenja u duhu evanđelja, - Molimo te.
6. Za mlade, da ne podlegnu otrovu uživalačkog mentaliteta, nego da poletno i s puno optimizma krenu prema kreposnom i plemenitom životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih po svome milosrđu primiš u vječnu domovinu, - Molimo te.
Gospodine, tebi povjeravamo svoje molitve, svoja nadanja i svoje strahove, jer ti si jedini pravi izvor života i radosti. U svojoj očinskoj dobroti ne uskrati nam što te molimo, po Kristu Gospodinu našemu.
Post je objavljen 16.09.2012. u 11:02 sati.