Lica:
TRAGEDIJA – neshvaćena dama iz stare obitelji
KOMEDIJA – vrckasta tinejdžerka iz iste te obitelji, nećakinja gospođe Tragedije
TRAGIKOMEDIJA – razvedena samohrana udovica majka nerotkinja gospođice Komedije
OPASKA PRVA – Statler... Waldorf?
OPASKA DRUGA – Waldorf... Statler?
METLA – sporedni lik ovog dramoleta, nešto kao sedmi stražar u Koriolanu
VRATA – inače dio scene, nije poznato što radi među likovima
ZVONO – rekvizit kojeg je rekviziter zaboravio pokupiti na zadnjoj premijeri
Opaska prva: Zašto svaka drama u kojoj sudjelujem kao glumica mora imati toliko objašnjavanja na početku?
Opaska druga: Draga moja, pogledaj objašnjavanja u nastavku i postati će ti jasnije kako objašnjavanja u početku nisu niti tako velika na kraju krajeva
Opaska prva: Što? Postoje i objašnjavanja na kraju krajeva?
Opaska druga: Ahh... s tobom razgovarati...
S lijeve strane ulazi Tragedija u klasičnoj pozi jada i čemera.
Tragedija: Unatoč tome što sam stalno bila uvjerena kako imam veze sa magarcima, nakon stoljeća nezadovoljstva zbog veze sa tom stokom, shvatila sam kako sam povezana sa sasvim drugom stokom, ali, stokom, svejedno... kozama... dakle, nisam magarica, nego sam jedna obična prozaična koza...
Opaska prva: (istiha, publici) Kako bih sada nešto rekla, ali bih pokvarila monolog
Opaska druga: (laktom pod rebra Prvoj): Već si pokvarila, draga...
Tragedija (nastavlja, kao da ništa nije čula): ...Pitam se što bi bilo da su kao nagradu umjesto jarca na ražnju ili kao glavnu odjeću umjesto jarčeve kože koristili ipak nešto magareće? Bih li tada imala više muda za neke stvari? Ili bi me jednostavno prozvali gajdara? A da sam biljnog porijekla, pa da je u pitanju bila, recimo, vinova loza, ampelija... to ne zvuči tako loše
S desne strane doskakuće Komedija, svučena u nešto nimalo pristojno.
Komedija: Eto ti ga na, ja sam nastala u Grčkoj i to su me osmislile posprdne grupice mladića koji su skakutali livadama, vjerojatno mirisali nešto posve različito od cvijeća, vjerojatno bili vrlo blizu polja maka, i onda se ismijavali iz svojih susjeda, prijatelja,...
Opaska prva: Ovdje bi valjalo napomenuti kako je formulacija ismijavati se iz blago nepravilan konstrukt, i nije u duhu jezika.
Viseći na užetu, sa stropa se spušta Tragikomedija
Tragikomedija: Dakle, kako stvari stoje, ja sam, uglavnom, posprdni skakutavi jarac, pardon, grupa posprdnih skakutavih jaraca. Posprdno meketanje, kako to dobro zvuči...
Zvono: Zvoni
Metla: trenutno, kao i tijekom cijelog dramoleta, uglavnom tiho metli na jednom od zidova.
Opaska prva: Opaske su često vrlo vrlo introvertirane, pokatkad se može činiti i da prkosno šute, no za ovu priliku, ova je opaska odlučila...
Opaska druga: (prijekorno) ... Opet ...
Opaska prva: (nakašlje se) ... progovoriti. Dalke: glagol metli, pogrešno smatran za dativ imenice metla je zapravo trajni oblik prezenta glagola "metliti" živjeti na način metle.
Opaska druga: Kao što je vidljivo iz izražavanja Opaske prve, poznate po svojoj ogromnoj skromnosti koju skriva, kao i svi skromni poput nje, zgrabila je nekakvu gramatiku i sasvim krivo odredila glagolsko vrijeme za nepostojeći glagol.
Zvono: Zvoni
Metla: kao i u prethodnoj rečenici, samo je njena sjena na zidu postala nešto metlastija, vjerojatno radi protoka vremena
Opaska druga: Metlastiji, pridjev koji se može odnositi samo na metle, isto kao i imenica metlastost te glagol metliti. Nema primjene u svakodnevnom jeziku
Opaska prva: Ukrala si mi primjedbu
Opaska druga: Draga moja, ako ne želimo biti tužene za povredu autorskih prava moramo prestati komentirati jezik kojim ostala lica govore na sceni
Opaska prva: Ne bih znala na što točno aludiraš
Opaska druga: Na Hrvatskog fausta, Slobodana Šnajdera
Opaska prva: Prvi i Drugi purgar? "Da krenemo? Krenimo..." Na to?
Opaska druga: Upravo to.
Opaska prva: (problijedi, prekrije usta rukom, čuje se karakterističan zvuk podražaja na povraćanje, pobjegne sa scene)
Zvono: Zvoni
Vrata: lupnu, pa zaškripe
(iz pozadine se pojavljuje srditi scenski radnik u klasičnoj prenaglašenoj gestikulaciji ljutnje, uzima vrata i lupa ih tamo gdje bi trebala biti guzica).
Vrata: škripe u znak protesta
(Scenski radnik vrata nosi sa scene.)
Vrijeme: protječe, malo stane, odahne, pa teče dalje
Opaska druga: Niti jedna drama u svom popisu lica nema lik VRIJEME, a, kao što je vidljivo, vrijeme je izuzetno bitno, za svaku dramu, pa tako i ovu... a vrijeme ovoj drami je- isteklo. (otrči sa scene)
(Svjetlo polako, kako u modernim dramama pišu "fades out", oponašajući zalazak sunca. Komedija, Tragedija i Tragikomedija u svojim karakterističnim pozama u kojima su zaboravljene još od prve, i jedine rečenice koju je svaka progovorila, ostaju u kontralihtu dok se svjetlo u potpunosti ne ugasi)
Zavjesa: (padne).
Kraj: (digne se, otpraši koljena i ode sa scene, a da na nju nije niti došao).
Opaska prva: (proviri kroz zavjesu, vidno blijeda, kao da je zaista povraćala malo prije) Još dva lika koji se ne nalaze na popisu lica, a oboje su bitni za završetak, da tako kažemo rasplet, katarzu,... (oko vrata joj se pojavljuje pastirski štap koji u odvlači sa scene)
(divlja glazba, pale se svjetla u gledalištu)
Post je objavljen 15.09.2012. u 09:07 sati.