Pregled posta

UTVRDA VRATAR U BOROVCIMA UVRŠTENA U POPIS KULTURNIH DOBARA

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine donijelo je 30. kolovoza rješenje kojim se arheološko nalazište Vratar u Borovcima proglašava kulturnim dobrom.

Inicijativu za utvrđivanjem statusa kulturnog dobra pokrenula je Udruga za zaštitu, očuvanje i reviltalizaciju baštine sela Borovci, a u organizaciji nekoliko aktivista iz raznih mjesta u par navrata je utvrda Vratar očišćena od raslinja koje je desetljećima skrivalo drevnu tvrđavu koja se nadvijala na prometnicom Vrgorac-Metković na predjelu Orepak, u blizini prometnice kojom se ulazi u naselje Borovci.

Sama utvrda je smještena na brdašcu Gradina na 97 metara nadmorske visine između zaseoka Vratar i Rastočići (oba pod mjestom Borovci), a brdašce je omeđeno većim dijelom riječicom Matica i močvarom te jednim dijelom kršom preko kojeg postoji kozja staza putem koje se može doći do utvrde.

Grad Vratar se nalazio u humskoj župi Luka i prvi put se spominje 1434. godine u povelji kojom Juraj Vojsalić varaća obitelji Radivojevića-Jurjevića-Vlatkovića njihove stare posjede. Smatra se da je bio sjedište vojvode Ivaniša Vlatkovića koji su svom titularu nosi Vratar. Pretpostavlja se da je grad Vratar nastao krajem 14. Ili početkom 15. stoljeća, a navodi se u sve tri povelje hercega Stjepana Vukčića Kosače kao i u dubrovačkoj korespodenciji iz 15. stoljeća. Vratar se spominje u mnogim dokumentima, od kojih je možda najzanimljviji ugovor kojim je u Vrataru sklopljen savez između Dubrovčana i vladara Vlatkovića 25. III. 1452 protiv Hercega Stjepana Vukčića. Za protumjeru Herceg Stjepa Vukčić je ponudio Neretvu i Krajinu Mlečanima čemu su se odlučno protivili Vlatkovići pa su Mlečani udarili brodovljem i vojskom. No Vlatkovići za odmazdu u srpnju 1452. upadaju u Krajinu i ljudima koji su bili u službi Mlečana pale kuće i sela.

Dolaskom Turaka na ova područja krajem 15-tog stoljeća, utvrdu Vratar Turci su srušili, ali su prije toga od njenih vladara Vlatkovića (posebno Ivaniša) dobili mnoge glavobolje i gubitke u Hercegovini.

Zidovi utvrde su debljina o 120 cm do čak 150 cm (veća od dvije kule koje se nalaze u sklopu utvrde).

Zanimljivo je spomenuti i da je talijnska vojska u drugom svjetskom ratu izvršila manju prilagodbu – obnovu utvrde za potrebe stvaranja borbenog položaja za svoju vojsku. Obzirom da je i tada prometnica nad kojom se utvrda nadvijala bila vro važna, Talijani su prepoznali njen značaj i postavili jedan manji odred koji je nadzirao važnu prometnicu zaštićen zidinama utvrde.