Prvi je onaj oko upisa djece koja za to nemaju uvjete u školi "Braća Radić" u Kaštel Štafiliću, a drugi je onaj o ukidanju pa neukidanju Menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
Ajmo prvo o uvjetima za upis u srednju školu. Uvjet za upis je da djeca imaju 36 bodova.
36 bodova to znači da su djeca iz svih predmeta koji se boduju imali ocjenu 3 i da su prošli s prosjekom 3 u 7.i 8. razredu.
U državi s inflaciojom odlikaša i poklanjanja ocjena to i nije nešto, jer ta djeca nisu ni tih jadnih 36 bodova skupili.
Zašto sada nema priča o radu i da treba raditi ako se nešto hoće imati. Vjerojatno jer je nekima u glavi novci=rad pa su tako samo novci dokaz da je netko vrijedan i radio (makar novce i naslijedio), dok je rad kroz učenje ništa, jer djeca imaju pravo za novce njihovih roditelja.... bla, bla bla....
Nije me nešto Jovanović do sada oduševio, ali ovo mu je dobar potez. Ako tražimo da se poštuju pravila, evo jednom ih je i poštovao.
Ovo je i dobra pedagoško-edukativna akcija, recimo sad djeca znaju da se prava ostvaruju na temelju nekog predhodnog rada i učenja, a ne zato jer oni to hoće i jer im je ravnatelj nešto sredio. Ok? Jer nama smeta da nekompetentni i oni koji nisu ostvarili uvjete ostvaruju neka parva, zar ne?
Ovih dana ima još jedan dobar potez u našem obrazovnom sustavu, najprije su studentima treće godine Menadžmenta ekonomskog fakulteta rekli da neće moći upisati godinu makar su i imali uvjete za to, a onda se je ta odluka ukinula.
Ovo je odlična lekcija za buduće ekonomiste i to još menadžere. Sad znaju da nije u redu da se ne poštuju pravila pod kojima su upisali fakultet, i da ih se kažnjava iako su ispunili sve obaveze koje su im zadane. Nadam se da će oni jednom biti uspješni ekonomisti i rukovodeći kadar u firmama te da će se sjetiti te lekcije kad netko spomene da se neće isplatiti plaće ili da će se ukidati prava ili kad budu priče o tome imaju li oni koji su desetljećima uplaćivali u mirovski i zdravstveni sustav po nekim pravilima, pravo na zdravstvenu zaštitu i mirovine prema pravilima pod kojima su uplaćivali.
A oni koji mislie da to zato što netko tko plaća porez ima pravo da mu dijete ide u školu koju on hoće, a ima i takvih, možemo usporediti s stanjem u sportu.
kapitalčev ideal je velikim dijelom u nekim sportovima ostvaren. recimo u nogometu i košarci.
U školi pravo na sudjelovanje u zahtjevnijim školama se dobiva tako da se to pokaže kroz rad i učenje u školi, isto tako i u mnoim sportovima se mjesto u prvoj momčadi zaslužuje radom i uspjehom predhodnih godina trenirajući sport.
Ali onda su neki roditelji vjerojatno počeli grintati da zašto njihova djeca ne bi mogla biti u prvoj momčadi kad plaćaju treninge kao i druga. Onda je došlo do liberalizacije i više nije bilo diskriminacije na temelju rada i talenta i uspješnost, liberalizirani treninzi su privatizirani i omogućili da roditelji svojim novcem kupe djetetu mjesto u prvoj momčadi, a ne da svi plaćaju trening, a onda dijete tamo nekakvog siromaha igra u prvoj momčadi, a tatin sin da sjedi na klupi.
Zato i imamo tako lijepu nogometnu i košarkašku ligu.
Post je objavljen 14.09.2012. u 15:10 sati.