Marketing
Šetnja gradom sa fotićem u ruci
Zadnji lijepi dan prije kiše iskoristio sam za bicikliranje gradom. Pored željezničke stanice Pećine prolazom ispod pruge spustih se na Janka Polića (neka mi oprosti, nisam ništa ružno mislio).
Ovaj koprivić pored Crvenoga križa uvijek me podsječa na nudiste u discu.
Prema kosom tornju pa u stari grad
Mlikarica još uvijek vuče svoj tovar mlika
Natrag na Korzo
Nije paška al je ipak čipka
Đir oko fontane
Od kuda mi se ovaj nađe na prstu?
Dašak starine i mirisa dalekih mora
Kao gljive poslije kiše.
Prisječanje na odlazak Meštrovića put Jamerike
Nekada su građene palače a ne stanovi POS(r)a
A ima i palača sa ovakvom glavom
Ah ta Rijeka, svagdije uzbrdo, nigdije nizbrdo
Još jedan odmor pored fontane uz obvezatnu cigaretlinu
Pa jedan odmor uz pivkana i cigaretljinu
Viđe puža di se nađe
Pa da bacim pogled i iz njegove perspektive
A vidi ovaj rasizam. Pa jasno da crni nema klimu. Zeleni je zelen po prirodi (Da li na Marsu imaju prirodu?), a ona treča se valjda nije usudila izači da se solira na solarnoj energiji
I za kraj bacih još jedan pogled na ove na visokom položaju.
Prava nakana ovoga posta nije bila ispričati priču o mome gradu, već pokušaj da vidim kako vi doživljavate ovakve postove sa milion slika. Ja najčešće preskrolam na brzinu do kraja da vidim koliko "toga" ima a onda se pokušam prisjetiti da li ima nešto interesantno. Najčešće me već prvo skrolanje ubije u pojam.
Pokušajte se prisjetiti koliko ste zapravo slika ili teksta uspjeli upamtiti od ove moje kobasice. Da li vam se koja slika učinila vrijednom da zastanete i pogledate? Ne brinite, ne budem se ljutio ako kažete da ste odustali već nakon prvih par slika.
Post je objavljen 14.09.2012. u 00:37 sati.