Marketing
uz jugo i buru do duge...
Baš me nekako sastavlja sa svih strana posljednje vrijeme... i, negdje duboko u sebi, osjećam.... ili barem mislim da se osjećam... iscrpljenim, bezvoljnim... i kada pomislim da sam pao i da će trebati vrijeme za podizanje... uvijek se pojavi nešto... da li „zadatak“, da li „ruka“...pridižem se i krečem, ma možda i malim koracima, ali... naprijed... i, doista imam osjećaj da će se sve odjednom otpetljati, da će se ceste rastvoriti, da će „sve sjesti na svoje mjesto“....
I dok neki događaji bilježe male, neki velike rane... kao da ih, nekom novom silinom, potiskuju novi koji iziskuju dodatnu snagu, napor, vrijeme..ali, koji vode ka ostvarenju nekog od cilja...i, upravo ovih dana kada baš i nisam bio od neke volje, kada sam malo padao, dizao se.... dogodile su se dvije stvari koje međusobno nisu baš i kompatibilne ali koje su me natjerale na neki korak.... možda sam donio i pogrešnu odluku...ali... donio sam je i, vrijeme je.... za nove radne pobjede... iako, bit će to tek upoznavanje ..ali, došlo je vrijeme da ostvarim jedan od ciljeva... iako, koliko vidim, neće baš biti lagano, kako sam mislio, posjeći stare korijene, ipak, tvrdoglavost, ponos, ali i neki inat vode me naprijed.... doduše, ova je odluka odgodila jednu za koju, rekao bi moj prijatelj, „moraš donijeti i hrabro krenuti naprijed, promijeniti životne navike, malo se disciplinirati i sve će biti kao rukom odneseno...“.... da, stari moj....vidim... ovo se u tvom slučaju, ma kako sad možda i smiješno ili ironično zvučalo, dogodilo upravo doslovno....a ja ... ja bi ipak malo pričekao... neka nosi ... vrijeme.....
I dok su dani ispunjeni sjetom, dok malo švrljam mislima.... pojavio se Mladen sa bijesnom idejom... daj stari, imaš cajta, aj s nama par dana dole... obećao sam starcima pofarbat drvenariju... nije farbana otkad si ju ti zadnji puta.... dvojio sam...ali, događaji ovih dana kao da su pomogli u odluci... potrebno je malo maknuti se.... a i, nisam se pošteno ni s morem pozdravio kako sam naprasno otišao...i tako.... krenuli smo...
Lijepo vrijeme dalo je puno prostora za sabrati misli, prošetati, uživati i u plivanju ma kako ga branili, u predivnim pogledima plavetnilu, uživanju u vječitim „morskim stanovnicima“ koji ponekad oduzimaju dah formirajući predivne slike pozivajući sva osjetila na budnost .....
U predivnim zalascima koji su svaku večer nosili svoje posebne boje....
U jugu ali i buri, kiši, koji su prethodna dva dana izmamili sve raspoložive duge rukave, kišobrane
ali i nas na druženje s frendicom za koju sam, sasvim slučajno, saznao da je u susjedstvu....i dok smo burom ispraćali oblake i dočekivali predivne boje neba
Na drugoj se strani pojavila predivna duga koja, kao da je glasno šapnula, ne brini, sve će biti dobro, samo hrabro naprijed.....
I krenuli smo do obližnjeg kafića proslaviti još jednu predivnu večer.... jer, naučio sam, svaki novi dan, svaka nova večer, vrijedna je posebne zahvale i sreće... sreće za još jedan predivan dan...dan života....
Živjeli!
Post je objavljen 13.09.2012. u 22:32 sati.