Dosta čitam o sirovoj hrani, odnosno sve je više ljudi koji jedu sirovu hranu te niču restorani sirove hrane, posebice vani. Temelje se na vjerovanju kako su prvi ljudi jeli isključivo sirovu hranu još dok nisu poznavali vatru te da je sirova hrana najzdravija. To je vjerojatno istina, ali tada nije bilo ovakve modificirane hrane kao danas pa sad te usporedbe ne znam da li baš u cijelosti drže vodu, odnosno jeli su sirove bobice koje nisu nimalo bile nalik na ono što se danas jede sirovo plus danas puno toga sirovog sljedbenici sirove hrane trebaju izblendati u blenderu ili multipraktiku što preci sigurno nisu imali. Ne bih mogla baš u cijelosti prijeći na sirovu hranu iako mi se ideja sviđa. Jedem puno sirove salate i inače, ali ne mogu zamisliti da ne jedem kašu, grah, slanutak, leću i slično.
Jučer sam napravila špagete od tikvica (ne špagete s tikvicama već od tikvica), dakle sasvim sirove tikvice sam jela prvi put u životu. Izrezala sam ih na špagete (z pomoć ručnog ribeža), a onda preko njih stavila umak od usitnjenog luka, paradajza, bijelog luka, malo avokada, sjemenki suncokreta, feferona i maslinovog ulja. Izgleda božanstveno, a ni okus nije loš! Dobar tek! Sigurna sam da je ovo tek jedan u nizu sirovih recepata koje ću praviti, posebice za večeru. A što me još učinilo sretnom jest i činjenica da se mom osmogodišnjem sinu svidjelo!
Post je objavljen 13.09.2012. u 11:30 sati.