Mama me nikada nije tjerala u crkvu, uvijek je ostavljala te neke "sitnice" da sama odlučim kada narastem. Možda sam baš zato i išla redovito u crkvu. Kažu stari da se silom Boga ne moli. Možda je keva smišljeno provela taktiku obrnute psihologije. Tko će ju znati. U svakom slučaju, u osam godina osnovne škole sam propustila sveukupno tjedan dana zornice. Budno sam slušala svaku propovijed. Znam svaku priču iz Biblije, običaje i sve što propovijeda kršćanski nauk. Veseli me kićenje jelke i bojanje jaja...posvetim tome cijeli dan...Čak sam išla na natjecanje Makove olimpijade. Ne možete reći da nisam upućena.
Stoga ću si uzeti potpuno pravo napisati ovaj post i stajati ću iza svake riječi čvrsto i s argumentima.
Napominjem to zato što ljudi često mrze i osuđuju nešto o čemu nemaju blage veze i nešto sa čim nemaju kontakta. Osima ako oni to ne žele.
Za razliku od ostalih (neću reći svih, ali dobre većine) nisam slijepo pratila propovijedi. Uvijek bi svakoj posvetila nekoliko minuta analize. Kako sam rasla tako su mi te priče sve manje držale vodu. Imala sam tisuću i jedno pitanje, a nitko mi nije znao odgovoriti na njih.
Prva lekcija na fakultetu bila je da kada uzmemo knjigu u ruke, prije nego ju počnemo čitati, moramo uzeti u obzir vrijeme njenog nastanka. A kada je Biblija nastala ljudi su vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Samim tim ni opći potop nije bio onakav kakvim se predstavlja. Ako je do njega i došlo onda je to bilo isključivo zbog toga što su dvije velike rijeke, Eufrat i Tigris, poplavile. Naravno da je to ljudima u Mezopotamiji bio opći potop.
Kako je moguće i da o jednom Homeru, slijepom pjesniku iz 8.stoljeća prije nove ere ima duplo više informacija nego o takvom čudotvorcu kakav je bio Isus? Kada kažem informacija ne mislim na priče iz Biblije. Nego nekim pravnim dokumentima, zapisima, bilo čemu.
Mogla bi sada redom ići i isticati nelogičnosti, ali neću. Nema smisla i nije mi cilj ovdje tražiti davno željene odgovore. Shvatila sam da ih nema. Tamo gdje prestaje svećenikova retorika počinje vjerovanje. U ovom slučaju vjerovanje znači slijepo vjerovati svim glupostima koje nam se kažu, jer u protivnom ispadamo nevjerne Tome. I tako se uvijek izvuku i ne odgovore.
Najgore od svega je možda i to što baš ti koji mašu Biblijama ne žive po njima, a oni koji ju, možda, nikada nisu prolistali žive po načelima koju propovjeda. Ne zato što je to netko tako napisao ili rekao, nego jer osjećaju tako. Takve osobe se osuđuju. Ako mašeš Biblijom sve ti je oprošteno.
Na popisu stanovništva nisam se izjasnila. Čovjek se namršteno zagledao u mene i progunđao "još jedna". Čovjek koji je tražio čašicu rakije i pušio ko Turčin. Nije li tijelo dar koji moramo čuvati od takvih poroka?
Kako bi rekao Đole, ja sam bi religiozna. :) Imala sam dva Božića, dva Uskrsa i imala divno djetinjstvo. Osjećala sam poglede kada bi nosila tortu kod bake za predstojeće blagdane. I prkos u meni se glasno smijao.
Zašto ljudi ne mogu shvatiti da su nacije kazna Njegova? Da ih je htio napravio bi ih odmah, a ne tek po kazni kada su Babilonci htjeli podignuti kulu do njega?
Koliko je samo naslovnica zauzelo slika svečenika pedofila? Da je jedna bilo bi previše..........
Post je objavljen 12.09.2012. u 18:49 sati.