Najbolje se sjećam sivih oblaka
i bijelog neba
ali
stvar je u tom balkonu
s kojeg se mogla vidjeti velika (ružna) zgrada u nastavcima
i ono što me sasvim obuzelo
šarene kućice okružene zelenilom
i u daljini
more
a on je isto bio tamo
na tom balkonu
i njegov tamni umorni pogled
ispod crne mirisne kose
ozbiljan
kasnije je otišao po pizzu
a ja sam ostala
na tom visokom i hladnom balkonu.
Čudno je kad se sjetim toga
jer su ti oblaci drugačiji od ovih,
nedodirljivi, prošli
a taj daleki balkon
još uvijek nekako strši iz mene.
Post je objavljen 12.09.2012. u 18:03 sati.