UVODNA RIJEČ
Kad na TV Dnevniku čujemo vijest da je od razornog tsunamija poginulo 20 tisuća ljudi bit ćemo duboko potreseni cca 5-6 sekundi, a nakon toga obično okrećemo program i ubodemo emisiju o kućnim ljubimcima u čijem kadru stoji mali žuti mačić Pufi tužnih i vlažnih očiju.
Voditelj će napomenuti da Pufi pod hitno treba udomitelja jer će ga inače morati uspavati, a nas će obliti suze kakav je to bešćutan svijet koji će dozvoliti smrt malog Pufija.
Koga briga za smrt 20 tisuća ljudi kad će se možda još noćas Pufijevo malo srce ugasiti!
Nakon ovog uvoda koji ne treba apsolutno nikom uronite u četvrti i zadnji dio sage o Klausovom spašavanju Šibenika.
Drš'te gaće, bit će papreno !
KRATKI SADRŽAJ
Mile Daglas, najobičnija šibenska protuha ulazi naoružan do zuba u gradsko poglavarstvo želeći ostvariti pravo na invalidsku mirovinu za sudjelovanje u ratu u kojem bio nije.
Diže na noge kompletnu policiju predvođenu gospodinom Robertom Duvalovićem (kojem je to zadnji dan na poslu) i zagorskim alkoholiziranim stručnjakom za eksplozive Filipom Latinovićem.
Nakon svirepog ubojstva nezavisnog zastupnika Kurčine Mile uzima sirotog Klausa za taoca.
Otimaju punu Ininu cisternu i uz zvuke 'Narodnog radija' bježe pijući mlaki radler od grejpa…
ŠIBENSKi SHOPPING CENTAR 'MAXI'
21.05 PETAK, NEKI IZMIŠLJENI DOMOVINSKI BLAGDAN (NERADNI DAN), SKUPA S BLAGDANOM SVETE GRACIJE BLAŽENE ( DAN PRIJE)+VIKEND =4 NERADNA DANA
16:32
Nigdje ni žive duše.
Na ogromnom parkingu popularnog 'Maxija' samo 2-3 automobila.
Jedna zaigrana mala mačkica veselo skakuće kraj smećnjaka.
Metar od nje naslonjena crna najlonska vreća.
U vreći ogromni vojnički ruksak krcat eksplozivom spojen na HPB uređaj.
Pip!
SEKUNDU I POL KASNIJE
Prvo bljesak, a zatim….
BRAOOOOOONGBADABUUUUUUUUUUUUUUUMBUUUUUUUUUUUUUMBRAAAAAAAAAAPRAAAAAAAAAAAASSSSSSSSSSSSSSSSSSSSAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAMPŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠPŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠBAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAM!!!
Od cijelog 'Maxija' i parkinga ostao je samo krater širine pedeset metara.
Mramor, kamen, željezo…i prašina su zasuli okolne objekte.
Isto se dogodilo sa popularnim narodnjačkim klubom 'Iju-iju-iju-ju' (u kojem je Mile Daglas nedavno uboden nožem zbog nesretne ljubavi), jednom kladionicom i još par objekata…
Sve je nestalo u trenu.
Peta točka je bila ona ogromna tvornica rezervnih dijelova za 'Audi' prije ulaza u grad, ali je, srećom, neko dijete s posebnim potrebama onesposobilo detonator i ukralo eksploziv.
Tisuću i dvjesto zaposlenih je moglo zahvaliti Bogu.
Sreća u nesreći je da su, osim dežurnih službi, te zgrade bile potpuno prazne i da je osim ogromne materijalne štete bilo samo nekoliko lakše ozlijeđenih.
16:30 (2 MINUTE PRIJE)
'A diš ti sa'?', pita san Milu koji se po glavi poliva vrućin radleron i vozija ka manijak.
'A di? U Bosnu! Kad se ova nesritna država uzasere protiv nas vitezova znaš da svi bižimo u Bosnu! Tamo nan svi morete popušit' kurac!'
'A štaš sa menon?''
'Tiš samenon u Bosnu i tamo ču te nedi puštat...na nekom proplanku... Koji češ mi kurac? Nisi opasan! Ma šta ja znan možda te i ubijen…ma zapravo kako ti očeš…''
''…dž-dž-dž-dž..(nabrijane gitare)…
IZLIZANE TRAPAR'CE, KOŽNE ČIZMICE…
USIJANE KACIGE….''
Cisterna je pičila 120 km/h.
Mile je kendao glavom u ritmu Islamovićevih urlika.
Pretjecao je sve živo i neživo, uletao u škare, vozio cik-cak, a iza cisterne se naredalo desetak automobila sa policajcima u civilu plus vozilo hitne pomoći. Svi su skinuli košulje i ostali samo u potkošuljama kako Mili od pogleda na uniforme ne bi skočio tlak.
U prvom automobilu sjedili su Duvalović i Latinović.
'Vrag ga zel! Kakvo sranje će napravit!', vrištao je Latinović.
'Kakvo sranje? Pa ne zna da ga pratimo.', reče Duvalović prolazeći pored tabele 'Unešić'.
'Ne brine mene taj kreten već HPB, moj Robert, HPB. Kladim se da budala ne zna da je domet odašiljača 15 kilometara. Kad se bude izgubil signal HPB to bude prepoznal isto kao da mu je srce stalo.'
'Pa šta bi moglo doć do eksplozije?', zapita Duvalović panično.
''I to ne jedne, pazi št…''
Detonacija!
'Ili grmi, il' se zemlja trese, il' udara more u brijegove, niti grmi, nit' se zemlja trese, nit' udara more u brijegove' već je nešto puklo u pičku materinu.
Jakost je bila tolika da su se one vjetrenjače-elektrane trenutno zaustavile, a
ogromna neonska tabla 'MAXI' je preletjela brdo i završila u tvornici avionskih motora u Brodarici.
Za tablu je bila zalijepljena potpuno garava mačkica u zaigranom položaju…
16:33
Čuvši esplozije Mile je trenutno problidija ka krpa.
I prvo smanjija muziku.
A onda ugasija.
Ne znan koji kurac ljudi idu stavjat esplozive umisto da doma supaju kruv u tečicu s mlikon.
Sa mu je krivo šta je toliko toga razorija, a cilo vrime je mislija da je opasan frajer.
Najobićnija piška!
16:52
Saobračajna trista metri ispri nas.
Neki pijani tukac se s kamijonom zalipija u bankinu i okrenija na bok.
Vozija je voče i povrče.
Cesta zakrćena kumpirima.
Kolona autov.
Rotirke.
Špalir policije.
Mile zaustavija cisternu.
Vadi me vanka.
Moli me da mu dodan pištoj iz pretinca da mi ga turne jope u usta.
Ja san se izvija i uzeja uzija ali umisto da mu ga dan….
Skupija san svu hrabrost koju san ikad ima i….tuta forca ga opalija nogon u jaja.
Fljasnilo je ka da si zalipija šnicelon o zid.
Raskrećile su mu se oći i zacrvenile uši.
Od siline udarca meni je pukla japanka.
Onda san mu tija toliko toga reč ali mi fali fond riči pa san ga zalipija čelon u nos.
On je blenija u me i drža se za jaja i krvavi nos i poćeja je teći prema minskon polju.
Ja san se prvi put u životu osiča velik ka moj veliki idol veliki blek.
Preplavila me sriča.
Ka dan san jeba.
16:54
Kad je Duvalovič vidija šta se desilo oma se zatrća za njin.
Latinovič je vika:'Roberte, vrati se tam je minirano!'
Ovaj je bija toliko bisan da ga ni bilo briga ni za mine ni za pištolj u Milinoj ruki. Samo ga je tija naprobijat kako nije još nikog u ciloj svojoj karijeri.
S obziron na svoje godine teka je ka zec.
Pretrćali su jedno dvista metri i Robert ga je skoro sustiga a onda se Mile šupak okrenija i zapuca na starog ćovika.
Metak je proša dva pedlja od Robertove sljepoćnice a onda je ovi skočija i uspija uvatiti Milu za noge.
Pa je koliko je dug i širok, a Robert ga je poćeja cipelarit ka lud.
''Šta je, đubre? Leža bi a ne bi radija milu ti mamu jeben! Svi vi #&?+*## !!# (jedna jako ružna psovka) jedete govna majku vam jeben u pičku !'''
Mi smo gledali s ceste, a Pjotr Puškin je iša od jednog do drugog policajca i molija pušku al mu je niko nije tija dat pa je ovaj počeja ljutito kričat po ruski.
Milina glava je bila prekrivena krvinon jer mu je Robert polomija sve zube.
Tuka ga je šakama i laktovima i kolinima i petama i vrhovima postolov, a naša je i neku granu pa ga je malo mlatija i s njom.
''Sutra iden u pemziju! Platičeš mi za sva ona govna koja mi seru po glavi cili život. Majku li van jebem bandicku!''
Mile se nekako uspija digniti i jedva je staja na klimavin nogama.
Okrenija se kada če uteć, a Robert se ka mlada leopardova ženka odrazija više od dva metra u zrak i iz trostrukog okreta ga spetlakturarno zalipija petom u donju vilicu.
FLJAS!
Od siline udarca Robertu je odletija postol.
Vilica je škljocnila, krnjavi zubi su se rasuli po travi,a Mile se skljoka ka prazna vriča.
Robert ga je od dragosti pogodija još jednom nogom u rebro.
Nakon toga mu je stavija lisice…i opalija mu još jednu triščicu.
S ceste se čuja aplauz i jedan mladi preplašeni policajac se od sriče zateka prema Robertu ali……………BUUUUUUUUUUUUUUUUM….. nakon jedno pedeset metri siroće je raznila mina, ali ga,sriča, nije puno raznilo pa su ga grobari dva dana kasnije obukli bez problema.
00:15
Robert se nekako dovuka do kuče u Meterizama.
Od umora je jedva diza noge.
Bija je na hitnoj, pa u policiji, pa je mora dat miljun izjava novinarin…
Kolege su mu u kancelariji namazali stolicu sa lipilon ali im je fora propala jer do kancelarije ni ni doša.
Sa ženon i unucima se čuja se bar dvajset puti kako bi in potvrdija da je sve okej.
Bili su u Vrpolju kod njegovi matere i oca, a njemu se ni dalo ič do Vrpolja nego in je ćvrsto obeča da sutra ćin se digne ide oma kod njih i vodi ih na kolaće i odojka, a navečer ako bude moga, i u kino.
Ispri kuče ga je malo ćudilo zašto mu ne gori ona plafojera iznad vrat ali je isto nekako uspija napipati kvaku i gurniti ključ u bravu.
Tija je upaliti svitlo a ono ništa.
Nije radija ni frižider.
Bilo je mraćno ka u šupku.
Nekako je naša katridu i dovuka je do ploće s osiguračin, popeja se i osjetija pod prstima da je fidova doli.
Diga ju je, a onda je na ploči sa osiguračin nešto jako zajiskrilo.
Robert se trznija, izgubija ravnotežu i opalija tuta forca glavon o staru ukrasnu singericu.
Mrak.
Susjeda je ćula buku i zvala hitnu.
Par dana je leža u bolnici u dubokoj komi.
Kad je otvorija oći iznad njega je staja prekrasni starac u bilon ogrtaću, sa krilima i zlatnin koluton iznad glave.
Robert se na prvu ućinilo da je to Tuđman.
Starac se samo nasmija i reka:
''Dobro nan doša Roberte u Kraljevstvo nebesko! Ja sam Sveti Steram! Široko srce Stvoritelja našeg prima te u okrilje svoje. Amen.''
''O jebem te robijo!''…promrmlja Robert i brizne u plać…a anđeo Gabrijel mu pruži papirnati šudarič da obriše suze.
*************************************************************
LATINOVIĆ?
Robertov prijatelj se nakon ove drame nije trijeznio dobrih mjesec dana, a onda je slijedio povratak Filipa Latinovića na bauštelu.
U znak poštovanja prema svom tragično preminulom prijatelju svom malom šnauceru je dao ime Robert…
A PJOTR PUŠKIN?
Pjotra se tereti za smrt četvero ljudi…iz nehata, ali kako do zaključenja ove epizode nije bila još niti jedna parnica, stvarno Vam ne bi znali reći ništa o njegovoj sudbini.
Budući da je šibenski teroristički akt prešao granice Lijepe naše i imao veliki odjek u svjetskim medijima glavni urednik magazina 'Snyper' Timothy Masterson je zbog izbora Pjotra kao jednog od najboljih svjetskih snajperista bio izložen velikom pritisku javnosti iako je osobno i dalje uvjeren da je ovaj 'creme de la creme' svjetske snajperske scene.
U rangu sa legendarnim Bwalom Mufasom iz Ruande.
Bwala je ušao u legendu kad je u travnju 2006. svojim tri i pol metra dugačkim snajperom 'Revolution' u sumrak ustrijelio vođu pobunjenika Zaw'aala Balumbu iz daljine veće od četiri tisuće metara.
Gospodin Masterson i svekoliko čitateljstvo 'Snypera' Pjotru jedino malo zamjeraju što je nakon dijagnosticiranja problema sa disperzivnim dupliranjem optičkog žarišta nastavio pucati po ljudima…
MILE DAGLAS?
Osim oružane prijetnje, svirepog ubojstva, pokušaja ubojstva, svjesnog ugrožavanja ljudskih života, otmice cisterne i općeopasne terorističke radnje u kojoj je došlo do uništenja javne imovine u vrijednosti četiri milijuna eura časna šibenska sutkinja Gertruda Muljanović nije vidjela neki razlog za zadržavanje okrivljenika.
(Milin stric je inače velika faca….ali, psssst !)
Kako mu je dokazana smanjena psihička ubrojivost i kako je liječnički konzilij okupljen na janjetini u Boraji jednoglasno ustanovio da je janje odlično pečeno…pardon…da pacijent pati od teškog depresivno-šizofreno-kompulzivnog poremećaja zadržan je na hospitalizaciji, ispitivanju i doživotnoj liječničkoj skrbi u privatnoj klinici 'Radost' u Zagrebu.
Moglo bi se reći da je Mile Daglas postigao ono što je htio.
POSLJEDICE MILINE DEVASTACIJE?
Šibenski ljubitelji shoppinga, narodne glazbe te sportskog klađenja (a nema ih malo) su brzo došli na svoje.
Trgovački centar MAXI i ostali devastirani objekti su, zahvaljujući šibenskim neimarima, obnovljeni brzinom munje.
Šibenik je još jednom dokazao da je među najperspektivnijim gradovima u Hrvatskoj.
Svi oni napisi o gradu-hadezeovskoj lešini su čista laž.
Veseli rafali povodom ponovnog otvaranja narodnjačkog kluba 'Iju-iju-iju-ju' su postali pravi hit na Youtubeu.
DEBORAH?
Deborah Daglas se godinu dana nakon smrti majke (da, da umrla je sirota) prijavila za emisiju 'Ljubav je na selu' i upoznala je krasnog muškarca iz Čepina. Njihova veza je razgalila srce TV gledateljima i u grandioznom finalu Deborah se udala i na svom facebook profilu objavila da je prvi put u životu sretna.
Fotografije na kojima ih po izlasku iz crkve lopatama posipaju sa nekoliko tona ružinih latica objavljene su u svim hrvatskim ženskim revijama.
RTL ih je nagradio sa putovanjem u Tunis, ali do putovanja nikad nije došlo jer je nepunih mjesec dana nakon udaje Debrinog supruga usmrtio rasplodni bik Rogonja.
A JA?
Ka se sve malo sleglo ja san izbifla dvanajst parov na koji su se moji dragi Šibemčani po cilon svitu kladili i digli smo ni manje ni više nego tridesećetri miljuna kun ali novci nika nisu došli u šibemsku blagajnu jer su jenostavno…nestali.
Sumnja se na jedno govno al ja ne bi tija širit defrizoma…derozmifan…deziforn….
Da bi stvar bila još gora jedan dan san ocu pomoga šalovati neku ponistru, pa san sa skal i opalija glavon u bloketu.
Nisan pa u komu i umra ka naš dobri Robert Duvalovič ali više nikad u životu nisan uspija predviditi niti jedan jedini par…osim na sriču.
Ali jebeš to…nije to posa.
Ma znate šta?
Mene je moj ćača naućija da kad je najteže uvik zapivan:
''…NA RIVI TE ĆEKAN JAAAAA KA ĆEŠ MI DOČI
UŽIVAČEMO MIIIIIII U ŠIBENSKOJ NOČI,
A GLEEEE DIVNOG MJESECA SJAJ ŠTO OBASJAVA KRAJ,
DIVNI MOJ ZAVIČAAAAJ…''
THE END
*********
Post je objavljen 12.09.2012. u 09:34 sati.