Marketing
priča o ........
Godinu i pol živjela je s nama kao dio obitelji vrana koju smo spasili kad je kao malena ispala(ili bila bačena) iz gnijezda. Nije se obazirala na vrane koje su prolijetale iznad vrta s maslinom koju je "uzela" kao svoj dnevni boravak. Nije letjela, ne zato što nije mogla, već stoga što se bojala...panično, visine. I, da bi ostala na zemlji, sama si je grizla repno perje, pa svaki puta kad bi se uputila u šetnju morali smo po nju. Bilo to u susjedov vrt sa grožđem , ili na stablo jabuke dvadesetak metara dalje. Naravno, kad se jednom uspjela popeti (poletjeti) na krov zgrade preko puta, komentar mojih bližnjih bio je: Hajde ti sad na krov pa joj objasni i primjerom pokaži - kako se leti. Naravno da nisam. Cijeli dan i cijelu noć proboravila je na tom krovu, sve dok pored nje nisu prošle dvije veeelike vrane, stale do nje i prišapnule joj...da je svijet velik i da je ona ipak ptica, a ne neko tamo prizemno stvorenje - bez krila.
Bilo je to prije nekih mjesec dana, javljala se tu i tamo povremeno, dozivala me, ja sam je slušala...i onda sam jednog dana prestala slušati. Pomisih, pa zar nije tako najbolje? EEEEE, da....par dana nakon toga otvorim u rano jutro vrata kuće i pred njima me dočeka....Maaaaa....
Moja se vrana vratila, ljuta na mene i gladna i željna bazena za kupanje, jer joj nitko nije rekao da taj veliki svijet nema sobe kao u hotelu, na jelovniku nema svaki dan meso i da ne može koristiti kadu za kupanje.
Naravno.....
stala je na svoje staro mejsto...i......
krenula na jutarnju toaletu...
pa se bacila na.....otimanje mojih papira....uništavanje kutija sa cigaretama,
i na kraju.....kažu da pametniji popušta...ili bar onaj koji nema oštar kljun, hahhahhaha
Post je objavljen 11.09.2012. u 10:46 sati.