''HeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHeHe...HiHiHiHiHi'HiHiHiHiHiHi..HoHoHoHoHoHoHoHaHaHaHaHaHaHaHa...HeHeHe...''
Joker
Bilo je to godine gospodnje 1938, dana 30. rujna kad je sklopljen Munchenski sporazum. Hitler je tim komadom papira, na brzinu nažvrljanim riječima, tijesno natipkanim na singerici uspio predriblati Ligu naroda kao Maradona trome Engleze na mundijalu 86'. Drittes Reich je tim ugovorom ( na način da je zveckao oružjem) mirnim putem dobio dio Čehoslovačke nakon tihog aneksiranja Austrije. E pa kad su mogli švabe, pomamili se isto mađaroši i poljaci ( namjerno napisano malim slovom) koji su također zatražili dio teritorija jadne Čehoslovačke jer izgleda da ispred naziva države imati nadjev '' velika'' je kolektivna društveno-nacionalna bolest od koje ne boluju samo naša draga srbadijska braća.
Zbog dobrih ljudi najebu još bolji ljudi.
I tako je naš Adolf sjedio za stolom s još nekoliko svojih crnokošuljaša, ratoborno namrgođenih gubica i očiju ( uključujući i onog povijesnog propuha Mussolonija) naspram grupe inteligentnijih, razboritijih, ljudi s diplomama prestižnih europskih učilišta, te nadasve ljudi s miroljubivim osobnostima i svjetonazorima koji su vjerovali da se sve može riješiti riječju i besjedom. Teče za tim stolom razgovor za razgovorom, dogovor za dogovorom i gospoda iz Lige naroda svakom riječju se sve više zavaravaju da rata neće biti, ako samo malo još popuste Hitleru dok se suočavaju s njegovim eksapnazionističkim zahtjevima i uvjetima. Njihovi pacifističko nastrojeni umovi ne mogu pojmiti ni podnijeti ideju nasilja kao nečega što bi moglo riješiti njihove trenutne probleme.
Da su umjesto svojih pacifističkih ispravno–književnih oblikovanih riječi upotrijebili otvoren dlan šake pa opalili Hitleru trisčetinu jednu s lijeve, jednu s desne strane lica takvom snagom da mu brčići i frizura iz zalizanog stanja odmah prijeđu u ježovito jurišno stanje, ne bi u sljedećih šest godina poginulo 55 milijuna ljudi bez obzira koliko Njemačka bila vojno superiornija u to vrijeme.
Dragi moji to bi bio svijet. Zamislite, da su ti iz Lige naroda imali imalo nasilnog karaktera u sebi, danas ne bi na ovim prostorima bilo u rječnicima riječi kao ustaša, partizan, četnik- ne bi bilo Auschwitza, Bleiburga, Jasenovca, možda čak ni Borova naselja i Vukovara koji su mogli ostati mali dosadni i veseli industrijski gradovi...
Usput onako rečeno, znate li kad je pero jače od mača?
Samo onda kad je u službi mača!
Luđacima i ratnim huškačima se na kraj samo može stati brutalnom silom. Pacifizam je ona utopijska misao koja se može opisati riječima koje možete naći samo na SPIG-u – Lezi lebe da te jebem.
Pogledajte samo filmove koje gledate, knjige koje čitate, većina njih završava tako da glavni protagonist šakama ili otkidanjem glave antagonistu riješi problem koji ga muči, recimo, jednih već šesto stranica neke knjige. Svi podsvjesno vjerujemo da nasilje rješava nasilne probleme. Pošto dragi moj kolega iz SPIG-a nikad nije pročitao knjigu takvog tipa, a sve što je pročitao je tiskano iz biblioteke Jutarnjeg lista i EPH te ima maksimalno 65 stranica s koricama i sadržajem ne prelazi teme iz relacija Triglav-Vardar, Đerdap-Jadran, spustit ću se na njegovu razinu. Znači ovako.
U Darkwoodu živi Zagor. Tamo vježba, lovi divljač, rješava probleme divljeg zapada, Chicho mu kuha, čisti za njime, trpi njegove mušice, prava pravcata idila. I jednog dana čudna limena stvorenja izvrše invaziju na njegov voljeni Darkwood i spale mu onu kolibu na kojima nikad nema nacrtanih vrata. Ti zli roboti pripadaju nikome drugome nego Hitleru Divljeg zapada, profesoru Hellingenu, koji je stigao ni više ni manje nego ravno iz pakla. Zamislite sad da je naš Zagor pacifista i probleme s Hellingenom rješava putem razgovora i diplomacije. Chicho skuhao gulaš od najbolje srnetine, spremio karpačo od lososa, nabavio ruski kavijar, servirao najbolje meksičko bijelo vino i to hladno.
'' Dobra večer profesore'', počne Chicho, '' samo se vi smjestite pokraj vatrice i popijte pelinkovac. Zagor će vam se momentalno pridružiti!''
Pa tko bi to pacifističko sranje itko normalan pročitao?
Ne, naš Zagor je pametan iako ne izgleda tako. Pametniji je od Hellingena, unatoč tome što je ovaj prokužio sve uređaje od Akronijanaca i njihov jezik, te zapravo tehnički bio prvi čovjek u svemiru ( Zagor drugi, pa tek onda Gagarin) jer naš Zagor sasvim po jednostavnom receptu bez imalo pičkaranja riješi invaziju na Darkwood. Prvo kamenom sjekirom porazbija sve robote i njihove kvantno matematički napredne procesore i servo-motore, a potom lijevom i desnom pesnicom katapultira Hellingena ravno van Kumove slame.
Naš Zagor ne radi po principu '' tko tebe kamenom ti njega kruhom. Već '' tko tebe kamenom ti mu odreži obje šake'' pa neka se misli.
Breivik u Norveškoj pobio 77 ljudi ( Hitlerjugend i Modern Warfare 2 škola) . Psiholozi rekli da nije lud i dobio 21 godinu zatvora. Podijelite 21 sa 77 pa ćete dobiti točan broj onoliko koliko pacifisti cijene ljudski život u eurima. Pacifistička ološ mu je još i oprostila jer kažu da mržnja vodi u tamu. Baš je krasna ta pacifistička apatija. Oprostiš nekome tko ti ogrebe auto, nekome tko ti u gužvi nagazi na nogu i 77 ljudskih života. Valjda je to unutar dozvoljenog broja ljudi kojeg za života možeš pobiti, a da ti oproste. Ali zato utaji novce državi i kume dobiješ deset godina za svakih tisuću eura. Bojim se što bi bilo da su ga proglasili ludim. Vjerojatno bi imao onu elektronsku narukvicu na nozi i bio na psihijatrijskoj kućnoj njezi, a država bi mu plaćala režije i spizu ( sad mu plaća samo spizu). Ali neka se pacifisti ne boje. Pojavit će se još cijela pukovnija Breivika. Najbrži put prema ratu je kroz pacifizam jer pacifizam ignorira nasilje, niti ga kao takva zna prepoznati.
Možda bih vam preporučio da pročitate Svena Hassela ili možda Zvjezdane jurišnike, ali vraga crnoga će te vi to pročitati jer ni vi na blogu, kao ni moj kolega, se ne možete umno pokrenuti nimalo s ovih prostora (znate, postoji pisana riječ i izvan bloga).
SPIG na žalost više nije ono što je na početku bio, niti je ono što je trebao biti. Postao je neka vrst interaktivne slikovnice namijenjene polupismenim plemenima. Vjerojatno je i ovaj tekst što ga čitate cenzuriran jer dragi moj kolega i prijatelj Spigorovski, svako jutro kad se probudi i pogleda u ogledalo vidi literarnog križanca između Dežulovića i Coelha s jajima i kurčinom Rocca Siffredia. Jednostavno se ne možemo dogovoriti.
Zato je ovo moje zadnje. SPIG odlazi u solo vode.
Luxon LePePe su odjavljuje…
…zauvijek!
P.S.
Poseban pozdrav teti Wind. I da je nisam osobno upoznao, svejedno bih rekao da je ona, gledajući njene postove, jedna od rijetkih normalnih i veselih osoba ( nekako mi je super kad žena prekomjerno pičkara) u blogosferi. Blogosferi koja obiluje pretencioznim polu piskaralima bez pokrića.
Post je objavljen 09.09.2012. u 19:18 sati.