Ljeto je radi zakašnjenja ubrzano nailazilo, kao vlak koji želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme stajanja u nekoj prošloj postaji.
Unatoč hladnog kišovitog proljeća, koje je više karakterizirao zimski ugođaj : mrazevi, kiša i zubato sunce - vegetacija je bujala, travnjaci su bili zeleni, trava bujno visoka ….ipak oprezni stočari su 'prorokovali' : mnogo trave, malo sijena' . . . misleći da radi lošeg vremena i čestih kiša, unatoč travnog obilja, ne će biti moguće ugrabiti povoljno vrijeme za košnju, sušenje i spremanje sve pokošene trave-sijena. To je njihovo iskustvo, kad žalosno gledaju kako trava nepokošena i pokošena u kiši propada.
Priroda,ipak kao da se šalila sa stočarima. Nastupilo je pravo ljeto, toplo, sunčano i vedro…
Selom predvečer odzvanja 'klepanje' kosa, pripremanje toga najvažnijeg alata za još predjutarnji, zapravo još noćni pohod djevičanskim livadama, jer kosa ima najbolji učinak kad je trava makar malo rosna, a za leđa je ugodnije da ih ne grle nesmiljene sunčane zrake…
Vedri dani su poželjni i oni se upravo nižu jedan ljepši i povoljniji od prošloga.
Jutrom čili kosci uzdignutih glava s kosama preko ramena takmičarski raspoloženi žure…
Košnja je u punom jeku. Sve je podređeno samo košnji, sušenju i spremanju sijena. Ljeto, vruče ljeto samo neka traje …!
Spremanje uroda s travnjaka iako naporno, veselo je. Seljani, seljanke, šarene marame, ovlaš vezane oko pocrvenjelih o b l i n a.
Košnja je muški, a sušenje trave ženski posao. Njihov alat su vile za razgrtanje i grablje za zgrtanje, te gipke ruke i pokretne noge… Dugih suknji skoro i nema…posvuda se kreću razmetljive noge i ruke, te na cijelom travnjaku, izdaleka , kao da se l e l u l a j u raskošni cvjetovi-marame na zavodljivim stabkama…
Travnjak sad na suncu životno treperi, a zrakom se širi posvuda opojni miris pokošene trave i svježeg sijena.
Predvečer prigrnuto sijeno pod okrilje krošnje nekih travnjaku prirubnih međašnjih stabala biti će l e ž a j umornima, gdje će obgrljeni toplim sijenom i osebujnim mirisom osluškivati zamiranje noćne svirke cvrčaka, snatriti putovanje zvjezdanim beskrajem - i … kako bi bilo, kad bi bilo, te rasplamsavati nadu da bude !
U jutro ponovno i isponova razgrtanje, sušenje, prigrtanje, sunca milovanje, pa skupčanje, no i – obijesno razgaljivanje puste mladosti po niskim kupovima sijena u kovitlacima smijeha, sijena u kosi, h i n j e n e srdžbe, zadirkivanja, a možda i rađanja zametka nježnosti – ljubavi ….
L j u b a v i, toga nesvjesnog smisla postojanja… Ljubavi sretne što trava cvate i što sijeno miriše, a ruka ruku traži …a srce suputnika za putovanje još neutrtom stazom u radosnu čaroliju z a j e d n i č k o g življenja .
ooooooo
Zvonimir (Zvonko) Tomac – Domoljubac , iz zbirke :'' UMORNO CVIJEĆE''
Post je objavljen 09.09.2012. u 17:35 sati.