Uspostava industrijskog ili postindustrijskog društva teži omogućavanju što većem broju građna pristup novčanim sredstvima. Što proističe iz nepostojanja zajedničkog tržišta takvog društva?
Industrijsko ili postindustrijsko društvo je viši oblik društveno-gospodarske organiziranosti. Društva koja se uspiju tako organizirati polučuju benefite. Ostali imaju želju (što ne znači i mogućnost) biti tako organizirani, iako uglavnom teže samo benefitima (bez spoznaje o mehanizmu ostvarivanja istih).
Odbacimo li želju, kao instrument zablude a ne kao pokretača stvarnih napora za ostvavrenje, svodimo se na spoznaju da je generator sustavnih kriza koje od titove industrijalizacije potresaju Hrvatsku svakih 20-ak godina dostupnost novca širem sloju građanstva, te nepostojanje zajedničkog tržišta.
Hrvatska teži podići standard i blagostanje, ali ne prati tržištem tu težnju. Prirodno, nastupaju cikličke krize (vremenski uvjetovane godišnjim deficitom koji vodi ka siromaštvu i kolapsu poznatog gospodarstva). Spontani lijek je gašenje radnih mjesta ili smanjivanje kupovne moći građanstva (sdp-ovska "socijaldemokratska" vlast primjenjuje i jednu i drugu metodu; iako se nešto od tog odvija međusobno ovisno).
Sveukupnim smanjivanjem kupovne moći smanjuje se vanjskotrgovački deficit a društvo nužno mora mijenjati način gospodarske organiziranosti.
Šteta takvih postupaka su prazne godine, koje radno sposobnom stanovništvu prolaze u riješavanju krize ...
Alternativa je mogući industrijski razvoj, popraćen sporednom zakonskom regulativom koja podupire stvarna radna mjesta i moguću uposlenost.
Greške titove industrijalizacije, kojim je formirano današnje društvo netko treba reformama ispraviti (i prestati optuživati HDZ za 20 godina vladavine).
HDZ je sustavno i temeljno (društvo u svoj svojoj složenosti) strateški vodio ka boljem (od onog koje su zatekli). Uz uvjet da vode računa o živim ljudima (članovima tog društva). Za razliku od skh/sdp, koji su uvijek, svojim krivim putem (pa i sada), obećavali bolje sutra (koje nije došlo, već su zauzvrat stigle bradate nakaze na našim tenkovima ...). Sve reforme se moraju prelomiti preko nečijih leđa. Teret rata i stvaranja slobodne države je dovoljno za jednu generaciju. Nove generacije moraju podnijeti teret napretka (za svoje, naše i dobro budućih naraštaja).
HDZ zna!
Post je objavljen 08.09.2012. u 09:21 sati.