"Sretan je putnik koji nakon dugog i dosadnog putovanja, nakon studeni, bljuzgavice i blata, zveckanja praporaca, popravljanja kočije i prepirki, natezanja s neispavanim upraviteljima poštanskih postaja, kočijašima, kovačima i kojekakvim usputnim bitangama, ugleda napokon poznati krov sa svjetlima što mu hrle u susret, pa se pojave pred njim poznate sobe, razlegne se radosna cika ljudi što trče pred njega, buka i strka djece i tihe riječi kojima ih umiruju, isprekidane žarkim cjelovima što su kadri izbrisati sve što je žalosno iz sjećanja. Sretan je obiteljski čovjek koji ima takav kutak, a jao si ga neženji!"