Danas sam šetala dva sata uz more. Obukla sam svoju bijelu (sad kratku) suknjicu, bijele sandale, bijelu majicu, nove naušnice i pokazala se svijetu. Slušala sam Andy Mckeea (inače jako talentiranog fingerpicking style gitarista) dok sam gledala more, sunce i otoke. Mir. Vjetar u licu. Gitara u pozadini.
Gledala sam djecu kako se smiju dok pričaju. Prije mi je to išlo na živce. Danas se smiješim zajedno s njima.
Prva kila je pala dolje!
Našla sam se sa prijateljicom koju nisam vidjela cijelo ljeto. 4 sata smo šetale i pričale i izmjenjivale iskustva ovog ljeta. Kaže mi da sam se preporodila, da sam totalno druga osoba od prije ljeta. Još jedan prijatelj mi kaže istu stvar.
Volim ga. On je moj kamen temeljac. Predivan je. Čini me boljom osobom. Zamišljala sam da ga grlim i ljubim i budim se pored njega sa osmjehom na licu. On je moj svijet i ništa nikad nije bilo i nikad neće biti kao on.
Ah, kako je lijepo opet biti dobro.
Svima vam od srca hvala na čitanju i podršci, pogotovo mojoj najdražoj Marini i Simple minds. Ovdje sam našla utočište, malu kliniku psihoterapije, stvorila moje malo gnijezdo. Nadam se da će ovo potrajati. Nekako vjerujem da hoće :)
Post je objavljen 06.09.2012. u 22:28 sati.