ostavi suze kad' budemo zajedno kod Boga,
isplačimo ih začaranih pogleda
bez cilja
grešnica sam bila
i svijet pregazila
uranjala u tuđe duše,
al' gorko žezlo druga duša mi uze
godi moja suza
zaranja riječima u bol
riječima koje pale srce
i ostavljaju odbačene na asfaltu
suhe duše, mokrih grudi,
s adutima u rukavu
gdje je bila svijest, gdje je bila pamet
tako živim s nemirom
na pustim stazama bez imalo vode
ali ljubav nisu samo riječi,
ni osjećaji što kao melem bride
ostavljeni, zaboravljeni nemiri
samo se stide….
koliko truda, a dovoljno nikada
jučer, danas i sada
smiraj dana i jutarnje zore
možda progovore
jer sve što se u suzu slilo
danas nije,
a još jučer je bilo….