Marketing
Od zatvora preko modernog salona do ofucanog oglasnog stupa
U Zagrebu nema puno lokacija i zgrada koje privlače poput magneta, koje su izložene pogledima sviju ... a kad ih i uočimo, onda je to ponajviše zbog njihovih dimenzija, zbog toga što na neki način nadvisuju ili premašuju sve oko sebe.
No, postoji jedna lokacija koju je gotovo nemoguće previdjeti i zgrada koja je nekad privlačila poglede sviju bez obzira na svoje ne odviše velike dimenzije, a danas je tako dobro "zamaskirana" da je gotovo neprimjetna u šarenilosti svoje maske.
Naravno, riječ je o lokaciji na jugozapadnom uglu raskršća Savske i Ulice grada Vukovara (adresa je Savska 58). Nekad, između 1877. i 50-tih godina prošlog stoljeća, je tamo, na rubu tadašnjeg grada i glavnom južnom ulazu u grad, bila ženska kaznionica. O tom vremenu možete pročitati malo više u izvatku iz teksta "Kazneno zakonodavstvo i sustav kaznionica i odgojnih zavoda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" Davora Kovačića iz Hrvatskog instituta za povijest kojeg je napisao za časopis "Scrinia Slavonica", broj 8(2008). (Cijeli tekst možete pronaći OVDJE):
" ... Isto tako je obustavljen i rad odgojnog zavoda u Požegi u čije je prostorije
bila premještena Ženska kaznionica iz Zagreba.23 Ženska kaznionica u
Zagrebu svojedobno se je nalazila na Zrinjevcu u jednokatnoj zgradi. Godine
1877. dao je ban Ivan Mažuranić sagraditi novu žensku kaznionicu na Savskoj
cesti, a stara kaznionica na Zrinjevcu je srušena i izgrađena je palača
Sudbenog stola. Kaznionicom na Savskoj cesti su upravljale časne sestre
milosrdnice reda sv. Vinka Paulskog, a u kaznionici uopće nije bilo muških
čuvara stražara. Kažnjenice su radile i na polju izvan kaznionice, ali nikada
nisu bježale. Jedini poznatiji slučaj bio je kad je vođa crnogorskih komunista
dr. Marković izvana organizirao bijeg svoje sestre Stoje Marković koja je trebala
izdržati višegodišnju kaznu, te joj je omogućio bijeg u Rusiju.24 Časne
sestre milosrdnice došle su u veliku nepriliku kada je ban dr. Ivan Šubašić
odredio da se u žensku kaznionicu i to u prizemlje i u I. kat smjeste komuniste,
a kažnjenice na II. kat. Ovo miješanje muških i ženskih kažnjenika u jednoj
zgradi je bilo vrlo neprilično štoviše jer prije toga u žensku kaznionicu
uopće nije mogao ući muškarac. Ženska kaznionica je smetala razvoju
Savske ceste i uslijed toga je odlučeno da se iz Zagreba privremeno preseli u
Požegu, u zgradu Zavoda za odgoj djece i mlađih malodobnica. ..."
Isječak iz plana grada Zagreba izdanog 1926. godine.
Po završetku Drugoga svjetskog rata je kaznionica napuštena i napokon srušena, najvjerojatnije 1960. godine (pogledajte OVDJE kratki film sa scenom rušenja kaznionice!)
Nakon toga je na tome mjestu niknuo jedinstveni salon namještaja ljubljanske firme "Slovenijales" po projektu arhitekta Luje Schwerera (rođen 1929. godine u Zagrebu) koji je u godinama nakon tog objekta surađivao i na izgradnji naselja Siget. Pogledajte fotku iz toga vremena uz nacrte, oboje je preuzeto iz časopisa "Arhitektura u Hrvatskoj, 1945-1985".
Originalni izgled zgrade. Preneseno iz časopisa "Arhitektura u Hrvatskoj, 1945-1985".
Nacrt zgrade i najbliže okoline, preuzeto iz časopisa "Arhitektura u Hrvatskoj, 1945-1985".
Još se sjećam te zgrade iz doba moje mladosti (kraj 60-tih), svojim smjelim okruglim oblikom, svjetlošću koja je navečer prodirala iz zgrade na sve strane, "trčeći" osvijetljenim reklamama na obodu je privlačila poglede sviju.
No, godine i tranzicija su učinili svoje, firma "Slovenijales" je nestala s našeg tržišta i malo-pomalo je u toj zgradi nastajala sve veća zbrka, originalni veliki prostor je dijeljen u sve manje komadiće, a sama zgrada je počela nalikovati na ogroman zapušteni reklamni stup. Koliko ja pamtim, kroz zgradu je već prošlo minimalno tucet dućana i niti jedan se nije osobito dugo zadržao ... vanjski izgled je grozan, okolna zelena površina i opločenje su zapušteni (ako ništa drugo, tratina je ove godine bila relativno uređena) i zgrada je postala potpuno neugledna.
Nadam se da će se tokom vremena ipak naći neki bolji zakupac koji će se pobrinuti i za samu zgradu, a ne samo za svoj bizinis!
Opaska: fotke uz ovaj post su snimljene u prosincu 2011.
Reklamni čušpajz na fasadi. Snimio: Vanja
Jedan od najupadljivijih detalja zgrade: okrugli krov sa reklamama na obodu koje su nekad bile atraktivno osvijetljene. Snimio: Vanja
Pogled na još jedan simbol grada, onaj u susjedstvu: "Zagrepčanka". Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zapušteno opločenje okolice zgrade. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Post je objavljen 05.09.2012. u 15:08 sati.