
Ispod planine Promine
malo seoce se skrilo,
uz cestu prema
Zvonimirovu Kninu,
kuca njegovo bilo.
Suknovci
prepuni sunca i cvijeća,
selo djetinjstva moga
mladosti i cvjetnog
proljeća.
Suknovci
selo sa malo duša,
ispucali bajami
sami padaju,
mjesecima vlada
nesnosna suša.
Suknovci
selo uz asfaltnu cestu,
što spaja Jadran
sa centrom Knina,
i sinje more postade bliže
u zraku miriše,
njegova dubina.
Suknovci
selo puno zaseoka,
Čavčići, Dujići,
Šojići, Vulići,
uz samu cestu
leže Cotići.
A iza ceste
leži Vučipolje,
Pandžići, Konjevići,
Zrilići, Barići,
drače i vlaka
po kojoj pasu,
rijetki magarčići.
Suknovci
selo djetinjstva moga,
bijeli kampanel
Gospe Čatrnjske,
u čijem okrilju
susretoh Boga.
Post je objavljen 05.09.2012. u 11:46 sati.