Na misi saznajem i vijest koja me baš i nije razveselila; fra. Nediljko nam nakon deset godina službe na Udbini - odlazi! Biti će gvardijan Franjevačkog samostana u Živogošću; vjerujem da je zaslužio i siguran sam da su ga sve ove godine podizanja Crkve Hrvatskih mučenika tu na Udbini iscrpile, ali sad će nam biti još dalje, a on i Udbina su nama Veteranima postali sinonimi. Iz moje (a siguran sam ne i samo moje!) perspektive, CHM i Zid sjećanja su njegovo „dijete“. On mi je povrh toga klupski brat, vikar mog kluba, moralna vertikala koja nam je bila čak i pratična; punio nam je klupsku „kasicu“ našim vlastitim psovkama; tražeći da ubacujemo u nju 10 kuna za svaku „veliku“ i pet kuna za svaku „malu“ psovku. Rezultata su bila dva; u frižideru nam nikad nije manjkalo pive, a Veterani su postali jedan od najpristojnijih klubova! Hvala ti, Nediljko za sve prilike koje si nam pružio; tek s tobom smo mogli napraviti sve učinjeno s Kamenovima sjećanja. Učinio si mnogo i pomažući u integraciji nas bajkera-branitelja u crkvu i u šire društvo. Riječnikom ceste: Faca si! Respect!
Fra. Nediljko me upoznao sa monsinjorom Tomislavom Rogićem; njegovim nasljednikom na dužnosti Župnika crkve na Udbini; smiren, simpatičan, intelektualan i duhovan tip. Nadam se i vjerujem da ćemo i sa njim uspješno surađivati...
Post je objavljen 24.08.2012. u 20:18 sati.