Stižem tek dvadesetak minuta prije sedam sati; dizati šator ili ići na misu? Ako odem na misu, šator ću morati podizati po mraku – zato podižem šator na brzaka; ma zapravo ga samo gledam kako se sam podiže u par minuta! Toliko sam ga već puta podizao i rušio da sam sve zna i brzo mu ide...
Odmah potom jurim na misu u Udbinu; kasnim svega par minuta. Bog će mi oprostiti, a valjda mi ni fra. Nediljko neće previše zamjeriti ;-). Za svaki slučaj, donio sam mu i poklon; jučer sam u klubu pokupio trnovu krunu koju sam ispleo još zimus za ovaj događaj. Samo sam je nataknuo na pleksi vjetrobran, pa je u jednom trenutku u vožnji počela poskakivati na struji zraka i krenula se svlačiti s vjetrobrana! Već mi je pred očima bila slika tih i do 10 centimetara drugih trnova kako me udaraju po licu i očima kroz otvorenu kacigu! Istog trenutka sam se mašio golom rukom uhvatiti krunu i spriječiti je da „poleti“ – ali sam ipak na vrijeme shvatio kako ni to nije baš tako dobra ideja. Bedasto, ali ljudi su padali s motora i zbog manjih stvari... najgluplja i najbanalnija za koju znam je čep od pive pod blokiranom prednjom gumom. No, jučer sam ipak stao sa strane i zaljepio tu krunu – čime nije postala ništa manje spektakularna, uzrokujući mnoge poglede nevjerice i odmahivanja glavama. Imao sam spreman odgovor da je riječ o sofisticiranom alarmnom sistemu („...pokušaj doći do kontakt-brave...!“), ali ga nisam imao prilike upotrijebiti.
Post je objavljen 24.08.2012. u 18:38 sati.