Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

PAG ili ZATOČEN U ZBILJI !




More i sunce, nisu bit ono je znak bivanja nazvanog čovjek. Ako su bura i kamen njegov domet, onda je trajnost postojanja u crti kamena ispranog solju, samo je onaj dio vremena u ovoj otočnoj i zatočenoj zbilji, koja me sasula čim sam sa trajekta stupio na otočno tlo. Možda je to samo privid, jer Pag nije ništa drugo nego Velebitovo ogledavanje u moru.



Nema ljepšeg trenutka nego doći u Pag, kasno u noću kada je grad pomalo utonuo u san, obasjan svom mogućom rasvjetom, pa mi se Pag doima kao miran i spokojan grad. Ljeto je na izdisaju.
Čekaju me otac i mater, i neznam tko je od njih dvojice više uzbuđen. Stiže im unuk u kuću. Kada smo ušli u kuću otac je kazao: "došao je koren u kuću" i još onaj koji će nastaviti nositi ime didovo.



Poživi nam sine, poživi nam sine
ma neka te koza, samo mlikon 'rani
ma nek' te loza, samo vinom poji
al' nosit ćeš ime, po nekom od svojih.

Tako govori dalmatinska pisma, a moj otac može biti spokojan jer ima svojih korena i ne triba se strašit. Mateo je zadnji, pa kao u onoj: "ja sam mali, pa san dragi", vjerojatno izaziva dodatne emocije. Svi smo nekako uzbuđeni. Velika je to radost za jednu kuću. Ja bih volio da je to radost i za grad. Osim prezimena i korena Mateo vjerovatno neće imati previše sa ovim gradom. Zato su koreni važni. Na njima naraste novi plod.



Kiša u subotu je omale sve planove, da se malo prošećemo gradom, da osjetimo taj duh grada. Biti će prilika i za to.



Vidim da se grad sprema za finalnu večer "Jadranskih igara" i nadam se da će naše cure i dečki uspjeti u svom naumu, da gradu osiguraju bolničko vozilo. Vidio sam dio generalne prove, onako na brzinu.



Gostiju još nešto ima, i to je dobro. Fali mi ambijent: "bacav, štačic, karatelov" po rivi. Nema više toga, a pitanje je koliko je grožđa ostalo s obzirom na ove vremenske (ne)prilike.



Čudan je ovaj grad i njegove zakonitosti. More i sunce koji ostaju stranci, ako površno gledamo sa strane, koji se neznaju proniknuti ako nas neproniknu. Početak svega je ono što obično držimo dodatkom, začinom i okusom, more predano suncu koncentrirano u soli. To je moj grad. Moj grad, za sva vrimena.




Post je objavljen 03.09.2012. u 22:55 sati.