Marketing
Od peciva do plastike
Poznati svjetski lanac kave i kavana Starbucks inicirao je istraživanje s kojim bi se ispitale mogućnosti zbrinjavanja pekarskih proizvoda kojima je istekao rok trajanja. Proces koji se ispituje u osnovi je termička obrada starih pekarskih proizvoda i razlaganje u njihove osnovne kemijske komponente s ciljem ekstrahiranja reciklabilnih sastojaka koji se mogu koristiti u proizvodnji plastike, deterdženata i drugih svakodnevnih proizvoda.
Istraživanje provodi istraživački tim Sveučilišta u Hong Kongu pod vodstvom inženjerke biokemije Carol S.K. Lin. Jednom tjedno se iz Starbucks kavana i trgovina skupljaju peciva i ostali pekarski proizvodi kojima je istekao rok trajanja i u procesu pod još uvijek laboratorijskim uvijetima, prerađuju u korisne kemikalije kao što je sukcinska kiselina (koristi se i naziv jantarna kiselina) i bioplastika.
Sukcinska kiselina je danas popularna molekula i već postoje postrojenja za njezinu proizvodnju u Europi, Tajlandu i Sjedinjenim Američkim Državama.
Kompanija Starbucks započela je kampanju početkom ove godine pod popularnim nazivom "Briga za naš planet" (Care For Our Planet) gdje je za svako prodano pecivo s kavom donirala 8 honkonških dolara (oko 6 kn) sveučilištu kao potporu istraživanju. Krajnji cilj je naći način kako iskoristiti 1,3 milijarde tona hrane koja se godišnje odbaci.
Proces obuhvaća biorafinerijsku tehnologiju - pretvaranje organiskih materijala (iz peciva, ali i ostale odbačene hrane) u proizvode na bio osnovi kao što je stočna hrana, kemikalije ili biogoriva. Da bi došlo do navedene pretvorbe koristi se proces poznatiji kao hidroliza kiseline.
Najprije se u mješavinu smljevenih pekarskih proizvoda ubacuju gljivice kako bi se ugljikohidrati pretvorili u jednostavne glukoze i fruktoze. Zatim se u fermentacijski kotao ubacuje otopina za fermentaciju šećera zajedno s manjom količinom dušika koji potpomažu rast bakterija. Mikrobi prerađuju šećere i proizvode kompaund zvan sukcinska kiselina - što jeste i cilj koji su istraživači željeli postići. Zatim se otopina destilira kako bi se kiselina odvojila od nusprodukata te se zatim kristalizira i dobiva čisti bijeli praškasti kompaund - sukcisnka ili jantarna kiselna.
Američko ministarstvo energije definiralo je sukcinsku kiselinu kao jednu od 12 ključnih materijala koji se pridobiva od šećera, a od kojeg se mogu dobiti visoko vrijedni proizvodi. Ti su proizvodi vrlo različiti - od pigmenata i smola: automobilski dijelovi, deterdženti za pranje, plastike i lijekovi. Starbucks i istraživači s honkonškog sveučilišta ocjenjuju da je takva primjena znatno bolja nego iste te proizvode proizvoditi od sirovina pridobivenih iz neobnovljive nafte. Sukcinska kiselina je održiva i obnovljiva zaliha sirovina za proizvodnju bio plastike i ostalih proizvoda široke proizvodnje.
Istraživači honkonškog sveučilišta pod vodstvom inženjerke Lin testirali su i druge metode kojima bi se prerađivala ostala hrana iz sveučilišne kantine kao što su tjestenine, riža, miješano povrće i meso. Sav taj otpad pokazao se prikladan za novu metodu recikliranja. Soc od kave, na žalost, ovdje nije upotrebljiv, jer neki drugi sastojci koji se u njemu nalaze sprečavaju rast bakterija za proizvodnju sukcinske kiseline. Metoda je vrlo uspješna kada se koriste proizvodi koji sadrže škrob i materijale bogate proteinima.
Iako se eksperiment istraživačkog tima pokazao uspješan, predstoji još veliki posao kako bi se sve to prikupljanje organiziralo u cijelom Hong Kongu i okolici te sve to preradilo. Stoga je potrebna i pomoć industrije, ali i državna pomoć kako bi se postigli komercijalni rezultati i time zainteresirali privatni ulagači. A postoji i interes iz cijelog svijeta.
Izvori:
Green Biz.com
General Electric Ecoimagination
American Chemistry Society
Post je objavljen 01.09.2012. u 20:23 sati.