tmurno jutro
1.9.
kiša koja tiho pada
hrpice žutog lišća pod prozorom
i stigla je
još jedna jesen
još jednom one predivne boje i umiranje
još jedan novi početak
na novom mjestu
bez tebe
razmišljam o tome
da ti ipak
za rastanak
dam ključ za ovaj svijet tajni...
iako si prvi i jedini, koji taj ključ nije dobio prije
zašto?
toliko da možda naslutiš
što si imao...
jučer sam otkrila što zaista želim
kao i uvijek, spletom okolnosti
sjedeći i čitajući knjigu u pizzeriji dok čekam pizzu
knjigu koja govori da odjebem svoju zemlju...
i prisluškujući razgovor za susjednim stolom o Kanadi i tome kako je tamo...
toliko sam silno poželjela otići
već dugo želim
samo, nemam hrabrosti, a trenutno još uvijek ni načina da to ostvarim
bilo je dovoljno teško otići i 30km dalje, kako onda otići 7 000?
i kako ostaviti brata? samo on i par prijatelja me drže tu...
i što ako se nešto dogodi, a ja sam toliko daleko?
pa ipak...tu nema perspektive, nema razloga za ostanak
a ja ionako oduvijek želim samo jedno; lutanja...
raširiti krila, pa onamo, kamo me vjetar odnese...
nekako slutim da bi mogao...na neka divna mjesta za kojima toliko žudim...
a ako ostanem...zamjerit ću sebi, što nisam pokušala...
Post je objavljen 01.09.2012. u 07:37 sati.