Ali možda i reprezentativniji primjer začepljenih ušiju uslijed bivanja slabom na inicijalni aksiom, bila bi – zbog veće temeljne civiliziranosti – Odmak. Prispijevši na bojno polje u kojem s jedne strane naviru istinski zloćudni stavovi (kao onaj da su konc-logori kolaterala, poziv na linč političkih protivnika i slične splačine iz nepresušnog repertoara LQ), a s druge nazivanje tih stavova pravim imenom, tj. istinski zloćudnima, ona nalazi za shodno, k'o prstom u govno, ubosti krivicu ovog drugog (?!) (na ime demokratske rasprave, odnosno staloženosti i uvažavanja, jer da svatko treba imati pravo reći svoje bez da virtualno padaju glave zbog ideologija; mora se dati i onima s drugačijim mišljenjima živjeti i govoriti). Prije svega se, ističe ona, mora pristojno razgovarati o svemu inače imamo linč verbalni ili čak i fizički jer je to vrlo blizu jedno drugome (te potpuno deplasirano prepričava neki film u kojem su čovjeka zatukli, pa tek onda pitali). Stvarno, Odmakice? Da sutra dođe neki Karadžićev i Mladićev veliki fan i stane besprizorno objašnjavati kako su Srebreničani samo dobili što su i zaslužili, tebe, dakle, ne bi on zgrozio, već naprotiv, oni koji bi mu odvratili da je poremećen? Jer, ipak, na taj način bi krčmarski razgovarali, a najvažnije je – i jedino važno! – razgovarati decentno, s mjerom, a sugovornika uvažavati, dati i njemu s drugačijim mišljenjem živjeti i govoriti. Što god govorio, jel' tako? Privid nepristrane objektivnosti, uz inzistiranje samo na apstraktnoj kulturi dijaloga, e da bi se tim bolje držalo tercu ovoj strani, našijenskoj, kojoj ju srce vuče. (Kaže: mnogi su i zlonamjerni i puno im smeta ova država, domovina ili što već jest, možda prisilno boravište. Identificira se sa svima onima koji ''hrvatski dišu'', dajući po prstima Wallu, jer da ih odmah smjesti u ustaše. Na LQ nije imala nikakvih primjedbi.) Kad joj Modesti doslovno nacrta zašto joj takva intelektualna nepoštenost i neprincipijelno ljigavljenje uopće nije neka fora (smeta ti obdukcija zla jer nije ugodna, a na zlo šutiš), kakvu je repliku Odmak imala na to? Kontrargument neki? Ma jok, mlatnula ih svojom tipičnom crvenom haringom i zbrisala pod suknju prekoncepcije, retoričkim pitanjem: zar je možda zloćin reći: Ja sam Hrvatica?
Famozno ''hrvatski misliti'' kao de facto likvidacija mišljenja uopće.
Tako govori Pero u šaci
Mislim se hoću li uopće odgovarati, ali razmišljam o svim mladim ljudima ovdje na blogu koji misle ovako i onako, i mislim se gdje prava istina, iako je ono prava suvišno, ali kako ovdje i sad i uopće u ovom našem kratkom životu postoji svakakvih istina, a sve su prave ili krive ili već nečije i NIKAKO DA DOZNAMO ŠTO ISTINA JEST, evo pokušat ću odgovoriti.
Pale su već razne etikete.
Podjela na ljevicu i na desnicu!!!
Što je to?
Danas posve nebitno jer se ponekad čini da desnica (u svijetu) ima više sluha za najugroženije, što bi trebala navodno uz otvorenost prema promjenama biti svrha ljevice, a događa se baš obrnuto.
Mislim da su ti pojmovi lijevo i desno stvar prošlosti pogotovo na nivou države. Čini mi se da služe više za neke sitne obračune.
Ili si desničar, što se po određenim blogovima insinuira jer voliš zemlju u kojoj živiš – to im se čini vrlo arhaično. Oni su građani svijeta, a ova je zemlja sastavljena od lopova, ubojica, prikrivenih i neprikrivenih ustaša.
A još usto si i vjernik, a to je tek udarac u mali i veliki mozak.
Što si nego glup, tup, smanjene inteligencije. Pitam se kako uopće završavaju takvi sve moguće škole.
Možda u toj definiciji ljevice postoji jedna mala caka, a to je navodna otvorenost prema novom i odbacivanju starih vrijednosti. O.K. To je u redu pa bi umjetnost u tom smislu uvijek bila više lijeva nego desna, ali ne lezi vraže ako bi onaj koji pripada desnici (a desnica uvijek hoće zadržati Status Quo), uvijek propitivao autoritet ma s koje strane dolazio, bilo državne ili crkvene što ćemo s njima. Pripadaju li oni još desnici ili su nešto drugo ili treće.
Namjerno ne citiram nikakve velikane iz prošlosti i sadašnjosti.
Pokušavam onako po vlastitom sluhu odrediti gdje pripadam, bar ja, jer o drugima ne znam skoro ništa.
Možda je greška u mojoj pomirljivosti?
Ili domoljublju?
Ili vjerničkom osjećaju?
Pomirljivost to da, ali ne na nepravdu. To nikad. I ne vidim kakvo je to skretanje Pero u spominjanje Srebrenice i groznog zločina koji se tamo dogodio. Uopće svakog zločina?! Misliš da ja zato jer sam hrvatskog roda aboliram zločin ustaša ili zločine koji su počinjeni sad u domovinskom ratu?
Misliš li da pripadam bilo kojoj stranci? Da navijam za onoga ili ovoga, uvijek naravno pogrešnog, jer mi moj domovinski i vjernički osjećaj muti pogled, jer sam iz istih razloga smanjene inteligencije i suženog pogleda na sve oko sebe?
Misliš li da bih trebala i da šutim o krađama i svim ostalim nepravilnostima koji se sad u mojoj domovini događaju?
Jer sam kako ti kažeš desničarka i time automatski : sve češće nas priroda i društvo demantira; desno razmišljanje,desničar po definiciji (čak/posebno u SAD) znači biti donekle mentalno hendikepiran desničari su prirodno glupi. – tvoje riječi Pero u šaci.
Neću spominjati neke od komentatora na tvoj post.
Nastojim izbaciti patetiku, ali što nije patetika kad čovječica kao ja govori ili piše.
Možda bih se trebala razbacivati riječima: zmijama ispod kamena i ostaloj gamadi koja naglo ispuže kad se iz svih rafala pljuca po ovom nesretnom, ali za mene sretnom komadiću zemlje.
Misliš li da sam zadovoljna sa svim što se u toj zemlji događa?
Neda mi se vraćati u prošlost. Već sam o svemu pisala, ali ova zemlja koju smatram svojom nije mi ništa vratila niti je puno bolja prema meni nego ona u kojoj su mi oduzimala na svake načine. Možda ipak nešto bude, tako mislim. Nadam se boljitku. Nadam se da će konačno započeti djelovanje prava i pravde.
Tamo gdje mislim da to koristi i govorim. I djelujem. Uvijek u korist vlastite sreće. (tri puta bljak)
Ne mislim da si ti i compagnia bella, jer drugačije mislite, glupi ljudi.
Ali ima nas zlonamjernih na svim stranama.
Dajte druzja malo tolerancije.
A evo sad mi je pala na pamet i ona fatalna pjesmica:
Drugovi dragi dolazi zima / javi se rudar delija neka/složno i muški zapnimo sada/ čitava zemlja na ugalj čeka.
Je da malo daje Thompsona, ali tek toliko da podsjetim da je i prije bilo Thompsona i sličnih.