Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

SLUČAJNOST




"Samo, nije li događaj utoliko značajniji i dragocijeniji što je više slučajnosti potrebno da do njega dođe? Samo slučaj nam može izgledati kao poruka. Ono što se događa silom prilika, ono što očekujemo, ono što se ponavlja svakog dana, to je nijemo. Samo slučajnost nam govori. Nastojmo čitati iz nje kao vračara iz šara koje ostavlja kaveni talog na dnu šalice.“




Postoji li slučajnost,
a ja sam u tome baš poput Kundere nešto slabo religiozna,

postoji li,

onda nije nimalo slučajno što su neki nakon otprilike
petnaest do dvadeset godina
shvatili,
pa i izgovorili, propjevali, otpjevali, ili čak naslikali,
da sam im bila ljubav...onako prava....

samo što....

gledajte, ja doista nemam toliko vremena čekati,
i slaba mi je to zadovoljština,
a moraš je imati žrtvuješ li svoje vrijeme,
zar ne,


izračunala sam baš maloprije da imam,
i to u doista najboljem slučaju,
negdje dvaput toliko vremena,
i to mi je vrijeme nekako postalo predragocjeno,
pre pre
čak i za čekanje,

kao ona zlaćana sunca babljeg ljeta,
kad imam neodoljivu potrebu gugutati bebama,
prebrojavati im kokice od nožnih prstiju,
odazivati se pozivima šuma koje još nisam vidjela,
bezglavo se zaljubljivati u stabla...

Pa da, ja nisam još bila ni u Rimu.....

Nekoć sam se bojala da je to ono prokletstvo iz Pompeja,
da će sve skupa izgubiti svoju draž budem li u trajnijoj nemogućnosti
prepustiti se, odati si tajne, prisloniti se uz nekoga,
jer nije se za igrati s prokletstvima,

al danas sam sve svjesnija da je ljubav talent i nadahnuće,
dar,
kako govori Krleža,
i da je to
što je neki loču
i uživaju u pojavnostima
požude i straha od samoće,
tek diktatura usamljena srca,
utapanje i bijeg od sebe
u strane zagrljaje....

U nedjelju sam joj u 1 iza ponoći napisala:
Prekrasan je.

I je, bio je, u nedjelju.
Sažeo je u dvije rečenice,
koristeći gotovo iste, ma moje riječi,
najistinitije istine mog ljubavnog života,
opisujući empatiju kao svoju osnovnu manu,
i želju za partnerstvom u kojem nitko neće biti
dominantan ili inferioran.

Vrisnula sam u nevjerici,
hej, ček samo malo, pa to su moje riječi!

Čak sam se poslije preispitivala poznajemo li iste ljude,
i da li je to od mene već negdje mogao čuti.

A onda sam ga u ponedjeljak tako skenirala,
tako rendgenski, bože mili, za preplašiti se....
Više mi se nije sviđao.

Kako to...nemam pojma.
Moj osobni rekord u spoznavanju.
Moja najkraća vrlo ozbiljna veza.

Hoće li to od sad postati brže i uspješnije?
Sigurno me se još može zavarati na najmanje milion načina,
tolika je moja mašta.



Al ja imam samo dvaput toliko vremena
i vrijeme mi nije relativan pojam.




Post je objavljen 29.08.2012. u 23:07 sati.