Pijesak vremena polako istječe i odnosi ovo bijelo jutro hladnog pogleda i dodira, a kao u pustinji života, jedna palma pruža sjenu i kao pjesma oblikuje moj dan u kojeg sam zakoračila snenog pogleda i poluspuštenih trepavica, usne griju promrzle ruke, a oko mene magla vlastitog daha velom obavija pogled što odlazi tebi.
U mislima dodirujem to vječno plavo nebo tvojih očiju, dok ti mirno spavaš i sanjaš neke svoje snove gdje sam možda i ja zalutala, u mislima tisuću pitanja, a odgovora nema.
Zapalila se vatra sa mjerom i bez mjere i ne gasi se, ali tamo na obali sjevernih mora oblaci su se zbližili više, nego mi, ponekad osjetim da zadrhtiš pod mojim prstima... ponekad... i još uvijek moje ime leluja na tvojim usnama, a pod trepavicama čekaju zelene oči, da bi uronile u taj plavi bezdan.
Noćima sam razmišljala i izmišljala sama za sebe scene, pokrete, nastupe i, vjeruj mi, ništa nisam smislila pa neka u novom danu sve potekne i protekne onako kako bi valovi crtali na pješčanoj obali skladne apstrakcije, a ja ću dočekati rađanje te dvije zvijezde.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.