Marketing
I zato ti, more, hvala
Uvijek kada dođem u Sukošan osjetim nekakav mir. Ondje samo odlazili skoro svako ljeto dok sam bila klinka i vjerojatno se baš zato u Sukošanu osjećam tako ugodno, kao kod kuće. Veseli me to što se nije puno toga promijenilo. Ok, uredile su se fasade, puno je više apartmana, stranaca iz cijeloga svijeta, ali stanovnici koji ondje žive čitave godine ostali su onakvi kakve ih pamtim od prvog dana. Nasmješeni, srdačni, otvoreni... Smokve se beru na svakom koraku, svaka druga kuća prodaje nešto na "kućnom pragu". Ima povrća, voća, rakije, suvenira svih vrsta, sve što dobro ide - prodaje se. More je čisto, a na plaži nije gužva. Uvijek ima puno djece, uvijek su ovdje dolazile obitelji s djecom, ali sve je nekako s mjerom. Znam da je ovakva atmosfera zavodljiva i traje koliko traje sezona. Ali nema veze. Ipak, pored svega toga, fotografirala sam najčešće plaže i more koliko sam uspjela uhvatiti svojim fotićem za 1 kunu. Makar ne plivam, uvijek sam se divila i osjećala strah od mora. Strah i poštovanje. Kućice tako tipične za jadranske gradove su također lijepe, ali "more još uvijek baca mamce"... Zato sam i slikala upravo ono što je najviše privlačilo moj pogled i čemu se ipak puno više divim od zgrada. A to je ljepoti i sili prirode... Vratili smo se jučer, ali još uvjek osjećam miris mora, borova, šum valova, let galebova, njihanje brodica... I zato ti, more, hvala.
Uploaded with ImageShack.us
Pogled s plaže na kojoj smo se izležavali i kupali čitav dan
Uploaded with ImageShack.us
Topla večer
Uploaded with ImageShack.us
Večernje šetnjice
Uploaded with ImageShack.us
Nekadašnji samostan
Uploaded with ImageShack.us
Kada more proguta plažu
Uploaded with ImageShack.us
Mirno jutro na moru
Post je objavljen 29.08.2012. u 13:41 sati.