Marketing
Ti si ljepota
Da odmah na početku riješimo logistiku za neznalice; Hod Zagrebačkoga područnog bratstva krenuo je iz Dvora na Uni, preko Hrvatske Kostajnice, Mečenčana, Prnjavora Čuntićkog i Hrastovice do Petrinje. Iz Petrinje se vesela družina uputila za Asiz pa Greccio, Fonte Colombo i na (šećer na kraju) La Vernu. Ali... ali, jako je vruće… i sunce prži… i teško je hodati… dosta je bilo isprika! Vrijeme da se krene! Idemooo! Ajmoooo! Idemoooo! 
Nakon ranojutarnjeg buđenja iz snova, od strane milozvučnih glasića framaškog boy-banda, ekipa dolazi k sebi iz nesvijesti. Zgužvana mila lica još napola u vrećama podmeću jedni drugima noge ne bi li se što prije dokopali wc-a. Nakon jutarnje higijene i podapiranja slijedi doručak.
Tu na scenu stupa radna grupa koja pomaže našim vjernim pratiocima iz kuhinje da oduševe framaška nepca svojim delicijama iz dana u dan. Iz bogatog menija izdvojio bih široku paletu pašteta i linoladu kao specijalitet (svakog) dana.
Hodajući od mjesta A do mjesta B grupa mladih pjesmom, plesom, molitvom i svjedočenjem slavi i navješćuje Boga. To nevjerojatno iskustvo obogaćuje ne samo člana Frame kao pojedinca, nego i sve one koji se nalaze oko njega, a pogotovo stanovnike mjesta kroz koja se prolazi. To su jednostavni ljudi kojima puno znači vaš pozdrav, vaša molitva za njih, vaš jednominutni razgovor s njima kad ih upitate kako su i kako žive. Nerijetka je situacija primijetiti suzu u oku jedne bake ili djeda koji su zaista veseli i sretni što vas vide.
Sad kad ste obogatili svijet oko sebe svojom ljepotom, vrijeme je da unesete malo tuđe ljepote u svoj život. A tko je veća ljepota od tvog brata ili sestre? ;) Hodaš ti tako zamišljen u neke svoje brige i probleme kad odjednom, Bog ti šalje brata ili sestru da ti ponudi gutljaj vode, pošalje nešto od pastira ili tko zna što. Ništa ne sluteći nastavljaš razgovor s tom osobom i nakon nekog vremena ni ne primijetiš svoje žuljeve na nogama ili bolna (ali i dalje ljupka) stopala. Čestitamo, upravo si stekao novog prijatelja! Zvuči pomalo sanjarski ili nerealno, ali da, to je stvarnost Marša!
One uplašene kilometrima moram utješiti da postoje pauze koje se rade svako malo kad ekipa počne previše cviliti i zavijati kako ih boli žulj ili sumnjaju na pojavu kurjeg oka ili uha. Za one koje zadesi kojekakva veća boljka tu je uvijek prisutni „MARŠ (na) TAXI“ koji za 3 očenaša vozi kamo god treba 
te naša putujuća ambulanta pod palicom legendarnih časnih sestara.
Dolaskom na odredište slijedi ručak, pa neko vrijeme za odmor i rad po skupinama. Svaki dan nosi neke svoje posebnosti kao što su raznorazne igre u gradu gdje se nalazimo, svjedočenja, radionice i naravno nezaboravni skečevi popraćeni bolovima u trbuhu od smijanja. Kruna svakog dana je (ugl. večernja) Misa koju redovito animira već spomenuti framaški boy-band (cure padaju u nesvijest kad slavuji zasviraju i zapjevaju) i liturgijska grupa. I tako svakog dana u krug dok ne dođe vrijeme da se krene prema Asizu.
Nakon cjelovečernjeg drndanja u busu ranim jutrom vesela ekipa stiže u rodni grad sv. Franje. Ne bih opet nabrajao već spomenuta mjesta kojima prolazimo (nek se znatiželjni raspitaju gdje se što dogodilo), ali bih htio naglasiti važnost svega toga u cjelini jer nema boljeg putokaza jednom članu Frame za nasljedovati Franjin život od onih koje je on osobno ostavio.
Potpuni oprost u Porcijunkuli kao kruna cijelog Hoda, iskustvo je koje je teško prenijeti čitatelju, ali vjerujte mi da takvu radost i sreću na licima ljudi nisam duže vremena vidio 
.
Rekoh već da neću spominjati pojedinačna mjesta, ali nekako mi je teško ostati ravnodušan prema La Verni – većini članova Frame najdražim mjestom. Mir u predivnoj prirodi daje osjećaj kao da će sam Franjo za koji trenutak izaći iza drveta i sjesti pored tebe da malo popriča s tobom 
.
Htio bih da ovaj moj mali osvrt na moj prvi Marš bude poticaj svima koji ovo budu čitali da se odvaže i krenu u ovu avanturu koliko god se činila teškom ili nemogućom. Vjerujte mi, niste vi tu da puno mislite – vi ste tu da se odazovete i potvrdite onaj svoj „Evo me!“ s obećanja, a brigu prepustite Onomu koji vas zove 
. Možda će zvučati pomalo pretjerano, ali smatram da bi Marš trebao biti obavezan dio životnog puta za jednog člana Frame jer on ruši granice, premošćuje nepremostivo, puni baterije i pokazuje pravi put našeg brata Franje.
Post je objavljen 28.08.2012. u 18:26 sati.