Marketing
Vladimir Nabokov - Lolita
Kako vam se svidjela ‚‚Lolita''?
Recimo da sam negdje na sredini. Jako mi se sviđa to na koji je način serviran psihološki profil glavnog lika i zbog pisanja u 1. l. jd. bio mi je nekako blizak (ne po načinu razmišljanja, nego kao da je tu negdje pokraj mene i ispovijeda se). Nije mi se svidjelo to što se stalno obraćao nama čitateljima. Kao da me je time htio pridobiti na svoju stranu. Kao da me je pokušao prevariti - da ga poželim osloboditi krivnje, a moj se zdrav razum probijao kroz njegove riječi i opravdanja i govorio mi da se ipak radi o zločincu (prije svega mislim na zločin koji je činio nad Lolitom, a ne na ono ubojstvo na kraju, zbog kojega mu je stvarno i suđeno).
Dopada li vam se Nabokovljev stil pisanja?
Većinu sam već objasnila... Možda bih mogla dati neki zaključak: istodobno se čitatelj poistovjećuje s glavnim likom (zbog stila pisanja u 1. licu), i gadi mu se (zbog razumijevanja samog sadržaja).
Šta vam je posebno zaokupilo pozornost?
Tek mi je zadnja trećina knjige postala stvarno napeta i te sam zadnje stranice "progutala". Onaj dio kad pokušava otkriti tko mu je "oteo" Lolitu, pa kad dobije njezino pismo, odlazi k njoj... Jednostavno ju nije mogao zaboraviti ni nakon 3 (?) godine. Nije mogao ostaviti sve tako kako je; morao je znati.
Pa onda ono kada se osvrće na književnost - stvarno ima predivnih dijelova. Meni se najviše svidjela referenca na "Annabel Lee" Edgara Allana Poea. Isto je ime Humbertove trinaestogodišnje prve ljubavi, a čini mi se da je i to neka aluzija na Poea jer je i on oženio trinaestogodišnju Virginiju kada je bio u tridesetim godinama.
Pa i ona promijenjena forma kako bi aludirao na velika imena u književnosti - npr. Ataturk Romb ili književnih likova - npr. Donald Otto Quij. Odlična igra riječima!
E, i svidjelo mi se to što u opisivanju nekih eksplicitnih dijelova pripovjedač ne koristi ni jedan vulgarizam, a opet je svima kristalno jasno što se to točno opisuje.
Šta vam se ne dopada?
Već sam se osvrnula na stil pisanja koji mi baš nije najbolje sjeo. Osim toga, tu je i taj dosadnjikavi prvi dio knjige gdje mi je trebalo malo više vremena da uđem u čitavu priču, da razumijem likove. Nisu to zapravo nikakve velike zamjerke, ali ipak su mi s vremena na vrijeme malo smetale...
Kako ste razumjeli likove?
Humberta možda i više nego što sam htjela... Na trenutke mi se stvarno gadio, ali opet... bez obzira koliko pedofilija bila tabu tema i koliko se svi mi zgražamo nad tim ljudima, on je "samo" bio zaljubljen. Da, bolesno je biti zaljubljen u dvanaestogodišnju djevojčicu, ali on i kad je htio, nije mogao protiv toga. Onaj dio kada opisuje svoju ljubav prema Annabel... ne znam je li on u tom trenutku traži neko opravdanje za svoje misli i postupke. Ako da, meni to baš nije bilo nešto uvjerljivo.
No evo jedan citat o Humbertu koji sam izdvojila dok sam čitala:
Baš zbog ove riječi "pohotljivac", kako sam sebe naziva, čini se da je bio svjestan svega - koliko je to što radi (i misli!) grozno, a ta žudnja na kraju je ipak bila jača od svega.
I još jedan citat:
Dakle, kao što sam već rekla, mislim da je on nju stvarno volio. U nekim dijelovima govori o njoj s toliko nježnosti da to ne može biti samo pohota i strast.
E sad, naravno, dolazi i Lolita, kao ne baš nevina djevojčica, koja je znala kako iskoristiti Humberta i koja je na kraju onako tužno završila, trudna sa 17 godina...
Post je objavljen 28.08.2012. u 16:23 sati.