Jučer sam rekla da me ubojstvo na Marjanu podsjetilo na ubojstvo djevojke iz agencije za nekretnine.
Rekli su mi da nisu isti razlozi.
Nisu isti razlozi, ali stil je isti.
Neki komandos, rekla sam,
Jutros čitam u Slobodnoj... skoro pa moje riječi.
Čvrsto sam uvjerena da to nije slučaj. To ubojstvo. Netko spominje da uopće nije silovana.
Onda zašto?
Ne znam kako pokazati sućut. Možda da se okupimo na rivi. S jednom ružom u ruci i ožalimo tu jadnu djevojku.
I moja unuka trći po Marjanu. Puno naših kćeri i unuka šeta se tamo do sada bezbrižno.
Što dalje. Ako se ne pronađe ubojica hoćemo li od sada živjeti u strahu?
Post je objavljen 28.08.2012. u 07:39 sati.