kad te tuga poput magle obavija
kad suze poput kiseline nagrizaju lice
kad kisne kapi kao otrov truju tlo pod tvojim nogama
kad mrznja poput zmije obgrli tvoje srce
kad te nocne more poput živog pijeska uvlače sve dublje
kad te kajanje poput kamena pritišće
kad te savjest poput pijavice ispija
kad se mračan iz sna probudiš
kad si sam sa svojim tugama
kad mislis da nema izlaza
mozda necu biti tvoja snaga, ni melem na rani,
ni med na usnama, ni spasenje u snovima
mozda necu biti najbolji prijatelj
ni rame za plakanje, ni uho sto ne prica
ni vrijeme sto lijeci, ni pjesma sto uspavljuje
mozda cu biti tu, za samo trenutak odmora,
za samo mrvicu predaha, za mali dodir topline
za jednu rijec utjehe, za jedan osmjeh zaborava
mozda cu biti tu, samo komadic iluzije
Post je objavljen 27.08.2012. u 21:24 sati.