Marketing
Nedjeljno jutro
M.Aldridge
Vruće ljetno jutro, krećem prema pijaci i hvatam hladovitu stranu ulice, tu smo negdje ja i jedna časna sestra, puštam je da ide malo ispred mene, ima dugu sivu haljinu i pitam se koji li je to materijal, djeluje tanji od njihovih crnih zimskih, mada je ta "ljetna" haljina također dugih rukava, a ima i bijeli koletić. Zadivljuje me koliko je besprijekorno ispeglana, falda na pozadini bez iti jedne mane. Časna sestra ima i sivi veo, a ispod se, s prednje strane, nazire i sijeda kosa. Ima tanke, valjda 5-10 dena svjetlosive najlonke i ružne, ali garant udobne pomalo muškaste sandale, naprijed također otvorene. Ne vidim da ima torbicu. Prestižem je kraj jedne napuštene stare zgrade i, kao uvijek kad tuda prođem, divim se lijepim, starim, propalim vratima. Koje li živine obitavaju unutra, znaju li da žive na najelitnijem području metropole? Zamišljam toalete milostivih koje su u davna vremena izlazile kroz ta vrata, nedjeljom na misu, u ostale dane na kavu ili čaj u obližnju Gradsku kavanu. Kupujem sir, a jedan čovjek koji ne zna kako izgleda domaće slatko vrhnje davi prodavačicu dok se red gomila. Razliku između tog vrhnja i onog u dućanima (koje uvijek bude doslovno slatko i dugog roka trajanja radi brdo dodataka) prepoznam čak i ja. Zvao je ženu koja mu je valjda rekla da to vrhnje baš tako treba i biti (s gornje strane oko čepa se uvijek malo zgusne) pa se bahato ubacio u red i kupio ga. Bila sam pregladna pa sam kupila 3 brazilske kuglice na koje me navukla Emanuela, da lakše podnesem ostatak shoppinga. Breskve, nektarine, paprike –crvene koje ću napuniti s feta sirom, politi s mrvu maslinova ulja i zapeći, a onda još malo dodati češnjaka, pa pomidori za šalšu, grožđe, tikvica i mala balancana (hm, možda zapečem i njih) i bosiljak u teglici – samo je 5 kuna, žao mi ga jer kod mene će uvenuti, ali stručak i to uvelog bosiljka dođe isto tu negdje. Na povratku kupujem novine i odem po burek od sira tamo gdje mi je burek najbolji. Mlada prodavačica, sitna, ali puna snage vješto barata teškom peći, teškim kalupima. Ima rozo sjenilo i šminka joj se uopće ne topi, iako je unutra više od 50°C pa razmišljam kako je njezina šminka jača i postojanija od filmske. Kaže mi da mrzi ljeto i da jedva čeka zimu i kad to kaže ona, onda to ima neku veću težinu od mog nepodnošenja žege. Odgovaram joj da i ja mrzim ljeto u Zagrebu, mrzila bih ga svugdje gdje nema mora koje obožavam i koje me uvijek rashladi. Pitam je koliko je sati, kaže da je 10 i 20, ah naravno, opet kasnim na Midsomer Murders. Na vratima crkve za koju nitko s kime sam pričala nikad nije ni čuo, isprintana je obavijest da se u kolovozu svete mise neće održavati. Pomislih da je i Bog na godišnjem odmoru (preko svojih vrlih svećenika), ali kad je u rano poslijepodne počela padati kiša, palo mi je na pamet da je možda ipak čuo i uslišao skromnu želju mlade prodavačice bureka.
Post je objavljen 26.08.2012. u 14:37 sati.