Marketing
Noć - 25.8.2012.
Na današnji dan prije 21 godine došli smo s mora. Nikad neću zaboraviti...
Kad smo došli pred grad, rekli su nam da navučemo zastore na autobusu i da nikako ne gledamo van. A mi smo virili.
Nepregledne kolone tenkova i onih svakakvih vozila, dostojnih "treće armije na svijetu". I puno, puno vojnika. Sa tri prsta u zraku.
Vozač nas je ispustio na kolodvoru. Nitko nas nije dočekao. Moj brat je vukao torbe do kuće. Grad pust. Došli smo kući. Mame i tate nema. Miriši cijela kuća. Mama je sve izribala dok nas nije bilo. Sjećam se mirisa opranih zavjesa.
Mama i tata su došli brzo. Bili su kod bake u Lovasu. Kad su došli na vrata, poletjela sam mami u zagrljaj i rasplakala sam se. Ni sama ne znam zašto. I ona se rasplakala. Ona je znala zašto.
Putem iz Lovasa preletio ih je avion i raketirao nešto. Oni su bili sakriveni drvećem i nije ih vidio. Da ih je vidio...ova pričica bi drugačije zvučala.
Sjećam se još da nam je mama rekla da bi bilo dobro da spavamo obučeni. Nisam je pitala zašto. Znala sam. Sjećam se da je bilo vruće i nisam se ni pokrila. Ne sjećam se da li je to bilo zbog vrućine ili da se mogu što prije dignuti iz kreveta.
I sjećam se...pa baš negdje u ovo vrijeme...probudila sam se. Čula sam mamin glas. Pričala je s nekim na telefonu. I plakala je. Sjela sam u krevetu. Ona je jecala tiho da je ne čujemo. I šaptala je: "Pa djeca mi spavaju obučena...nije više pitanje da li će se dogoditi nego KAD će se dogoditi... Ne spavam noćima...što ću sa djecom? Što će biti sa nama? Što će biti sa Josipom??" Nisam znala s kim priča. Danas znam s kim je pričala. Ali nije bitno.
Sjećam se mraka, tjeskobe, straha, mučnine i jecaja iz dnevnog boravka.
Mislila sam...pa neće se ništa dogoditi. Ne može se dogoditi. Na kraju 20.-og stoljeća? U Europi? Nemoguće! Takve stvari su se događale samo davnih godina. Kad je baka bila mala. Te noći više nisam spavala.
Večeras je u Vukovaru koncert Urbana. Veselo je. I jako, jako glasno. Voljela bih da je ta noć, prije 21 godine bila tako vesela i glasna. Ali nije bila. Bila je tiha...pretiha.
Mislim da ni noćas neću spavati. A vi, sretnici, koji nemate demone prošlosti u sobi - laka vam noć. I lijepo sanjajte!
Post je objavljen 25.08.2012. u 23:52 sati.