Temperatura zraka bila je skoro ista kao i temperatura vrele kave u šalici. Strpljivo sam čekao da se ohladi, pa da uzmem prvi gutljaj. Bio sam umoran.
Na radiju su trajale vijesti u 17 sati i već dugo vremena prva vijest su bili požari, suša i katastrofalna situacija u poljoprivredi. Znao sam to najbolje na svojoj koži. Kako sam mogao ne obrađivati toliku zemlju, koju sam naslijedio od roditelja, i prodati ju za neki veliki prodajni centar, pa da mi se otac prevrće u grobu.
Od male i kratke rijeke ostao je samo uski kanalić koji je zapravo bio popunjen vodom zahvaljujući divljim kanalizacionim ispustima. Izvor je odavno presušio. Sunce je bljeskalo po maloj vodenoj površini, dok se okolo širio smrad te vode.
Čuo sam da ona dolazi.
I u trbuhu osjećao leptiriće. Dok sam podizao šalicu prema ustima, ruka mi je zadrhtala. Zamislio sam kako joj pružam ruku na pozdrav i već sam počeo drhtati.
Lani, kada je dolazila, sin je postajao „teenager“, nausnice su bile zarcnjene počecima brčića.
Muž je vozio iznamljeni auto, dok je ona ponosno sjedila na zadnjem sjedištu iza svoja dva voljena muškarca.
U nedjelju sam sam uz TV utakmicu proslavio svoj šezdeseti rođendan, od kojih sam četrdeset i dva volio tu ženu. Nikada mi nije uzvratila ljubav, a ja sam bio sretan i kada je ona sretna.
Zajedno smo do grada odlazili gradskim busom u srednju školu i sve te godine gledao sam kako zaljubljeno drži za ruku moga prijatelja. Prijatelja? Recimo da je to bio, iako je znao da sam joj izjavio svoju ljubav; i nakon što me odbila, već sutradan sam ih vidio kako joj pridržava torbu, dok je vezala vezice na teniscama.
Kad je planuo rat, ja sam obukao uniformu, a oni su sprašili u Njemačku. Poslije sam čuo da su otišli za Kanadu.
Ona sutra dolazi.
...ali ove godine bez njega. U povratku sa prošlogišnjeg odmora, na autoputu do Zagreba imali su tešku nesreću gdje je onsmrtno stradao. Znao sam koliko je patila, jer su zbilja imali lijep brak. Iako dugo nisu mogli imati djece, živjeli su lijepo, pomireni da nikada neće imati dijete. I kada su se najmanje nadali, ona je saznala za svoju trudnoću.
Ona sutra dolazi.
***
Jutro je već bilo vruće, iako je bilo samo osam sati. Nije mi smetalo, jer je to bila vrućina, bez vlage u zraku. Od toga sam se mogao spasiti. Nakon što sam uranio i uradio mnogo toga prije vrućine, otuširao sam se i sjeo da pogledam jutarnje novine. Zvono na vratima me brecnulo, iako nisam bio plašljiv.
Noge su mi se posjekle i srce zalupalo kao balavcu kada ugledah nju. Preda mnom je stajala ona u crnoj haljini i crnim sandalama.
„Dobro jutro. Došla sam te nešto pitati.“
„Dobro jutro.“ -Skoro da sam prošaputao. -„Uđi.“
Sjela je na sofu i mahinalno povukla haljinu preko koljena. Pomislio sam kako me gleda toplije nego bih očekivao i spoznao da će uvijek biti najljepša žena za mene.
„Nadam se da te nisam probudila. Došla sam te zamoliti da mami nešto uradiš. Sad nemamo muške ruke, a moj Rudi je još nejak za takvo što. Ma, ne..pravdam ga samo. On to ne bi ni znao.“ – govorila je zadihano i rukom sklonila pramen koji joj je padao na lice iz visoko podignutog repa. Imala je lijepe ruke. Nokte je nalakirala sedefastim bijelim lakom, a na domalom prstu je imala presten, pretpostavljam, zaručnički. Uspio sam vidjeti da na drugoj ruci još uvijek nosi vjenčani prsten.
„Bio bih najsretniji čovjek na svijetu da mogu išta učiniti za tebe i tvoju majku. Hoćeš li da odmah pođemo?“ – upitao sam. – „Ili da popijemo kavu zajedno?“
Kad je pristala na kavu, bio sam sretan što ću još koji tren biti sam s njom. Ništa i nitko više na ovom svijetu nije bilo važno.
***
Dok sam zakivao posljednji , ona je stajala pored mene i držala kutiju sa čavlima. Njena majka izrazito radosna i dobro raspoložena rekla je da ide pripraviti hladnu limunadu i sladoled nakon odrađenog posla. Bezbroj puta mi je zahvaljivala što sam došao da to popravim, jer se bojala da krov ne bi izdržao nalet nevremena, koje se u zraku spremalo, jer je sa zapada nebo imalo ružnu boju oluje.
Silazeći s merdevina okrznuo sam njeno rame, a onda ugledao njeno lice preblizu mome da ga ne bih obujmio objema rukama i poljubio je. Uzvratila je. Igrali smo se jezicima i želio sam da taj trenutak nikada ne prestane, jer mi je utroba ugodno gorjela. Obgrlio sam joj nježna leđa i zagnjurio glavu u njen mirišlajvi vrat. Bio je to najljepši parfem, koji sam ikada udahnuo.
„Oh, Daniela, čekao sam ovo cijeli svoj život!“ – šapnuo sam joj u uho.
Nije ništa rekla. Pognula je glavu na moja prsa i upitala: „Sram me. Godišnjica će za sedam dana.“
„Ne brini. On bi sigurno odobrio, jer je znao da sam te samo ja volio više od njega.“ – rekao sam joj, držeći malu bradu sa dva prsta i još jednom joj utisnuo svoje usne na njene.
****
Htjela je da krenem i ja s njima u Kanadu. Mislila je da to ide lako, pa mi je to predložila pred svoj povratak. Međutim, vizu je bilo teško dobiti iako sam predočio papire o vlasništvu nad svojom kućom i malim poduzećem. Otezali su svaki dan, dok smo mi preko Skypa svaki dan pili kavu i prislanjali usne na monitor. Bila je toliko ljuta što prolazi mjesec po mjesec, pa mi je predložila ludu ideju.
****
Pored mene je stajala njena majka i govorila u njeno ime, dok je matičar držao pred sobom punomoć za sklapanje braka u ime njene kćerke. Matičar je podigao čašu šampanjca koji sam ponio sa sobom, a kum je naštimao kameru da uredno snimi mojoj voljenoj trenutak kada je postala moja zakonita životna pratilja. Svi smo smijali, a suza sa lica njene majke skotrljala se u rubac koji je u zadnji tren prislonila na lice.
Post je objavljen 25.08.2012. u 17:25 sati.