Približavam se kiosku Tiska, misija: kupiti novine. Trebalo bi biti jednostavno, zar ne? Dolazim do kioska, ispred mene su tri osobe, znači četvrti sam na redu, trebalo bi brzo ići, ipak je to samo kiosk.
Prva na redu je žena, pretpostavljam umirovljenica, daje desetak računa djelatnici Tiska. Sav sam u nevjerici, pa zar se i računi plaćaju na kioscima?! Nakon nekog vremena i to je gotovo, žena dobija nazad plaćene račune i kusur, račune sprema u torbicu, novac polako stavlja u novčanik, sačuvaj bože da bi se pomakla malo u stranu da sljedeći kupac obavi to po što je došao. Napokon odlazi.
Kupac broj dva je mladić u tridesetima, trebao bi staviti novac na ZET-ovu vrijednosnu kartu, ovo bi već trebalo ići brže. No nešto zapinje, djelatnica Tiska zove mobitelom nekoga i objašnjava da se nikako ne uspijeva nadoplatiti novac na ZET kartu, osoba s druge strane objašnjava što treba ukucati, napokon sve radi kako treba i Kupac broj 2 odlazi zadovoljan. Još je samo jedna osoba ispred mene u redu. Kupnja novina je napokon blizu.
Kupac broj 3 je muškarac u četrdesetima, i htio bi uplatiti par listića Lota. Ovo će sigurno potrajati. Definitivno gubim živce i idem potražiti najbliži kiosk da bih mogao kupiti jebene novine.
Gore opisana scena se nije dogodila, ali nije nemoguća, jer se već neko vrijeme na kioscima mogu plaćati računi, odigrati Loto, Bingo i ostale igre Hrvatske lutrije, puniti ZET kartice i ko zna što još sve. Koliko čujem od prodavačica/prodavača na kioscima se najmanje kupuju novine, što zbog besparice, što zbog dostupnosti većine sadržaja na internetu.
Od djetinjstva su me privlačili kiosci, jer sam naprosto gutao stripove i kao odrastem želio sam raditi kao prodavač u kiosku, jer bih tako imao pristup svim stripovima. Od malena sam volio šarenilo ponude koju su kiosci nudili. Kiosci su služili za kupovinu novina, magazina, stripova, cigareta, upaljača, papirnatih maramica, žvakaćih guma...
No sada kiosci nude usluge za koje je logično ići u poštu ili u poslovnice Hrvatske lutrije. Za HL se ne bojim, oni će preživjeti, ali za pošte ne znam. Nakon pojave mailova ljudi sve manje šalju pisma, rođendani i praznici se uglavnom čestitaju sms-ovima, a moglo bi se desiti da im uskori uzmu i plaćanje računa, što se ionako može obaviti i preko interneta, a sada je i Tisak u igri.
Neću sada ulazizi u to kako je to Tisku omogućeno, jer nisam baš najbolje upućen. Kupiti novine još uvijek nije neki veliki problem ali bojim se kakve bi sve usluge u budućnosti mogli nuditi kiosci. Recimo zašto se ne bi na njima moglo učlaniti u HAK? Lijepo dođeš tamo, zatražis formular i uplatnicu, mošeš i uplatiti tamo, nema potrebe ići u poštu. Priznajte nije loša ideja?
Svakako ne treba zaboraviti da se zadnjih nekoliko godina na kioscima mogu kupiti knjige, CD-i i DVD-i. Teško se snaći u svemu tome.
Ili zašto ne bi mogli kupiti i fornette na kioscima, pa da jutarnja kupovina izgleda ovako nekako: novine, listić za Bingo, 15 deka čokolada, 15 deka višnja…
Uostalom, dajmo Tisku što više toga a ostale ko šljivi. A ljudi? Oni su ionako navikli na čekanje, već su dobro istrenirani.
A možda će za za desetak godina sve to ovako izgledati:
“Oprostite, kupio bih novine…”
“E dragi moj gospodine, ne držimo novine!”
Post je objavljen 24.08.2012. u 22:55 sati.