Evo silno šarmantnog kriminalističkog romana! Ja sam, oh kako tipično za mene, počela od drugog nastavka, inače se prvi nazivlje „Slast na dnu pite“, pa mi je ubuduće cilj ispraviti tu krivu Drinu (ne prvi put otkad vodim ovaj blog), no što je, tu je – glavno da sam se srela s ovim jako zgodnim žanrovskim ostvarenjem (inače, prikladno i za klince u dobi od 12 godina pa nadalje).
Glavna junakinja, Flavija de Luce ima 11 godina. Živi s ocem (ekscentričnim pukovnikom i strastvenim filatelistom) i sestrama Ofelijom (po nadimku Feely), koja ima 17 godina i bavi se muzikom, te Dafnom (po nadimku Daffy), koja ima 15 godina i strastvena je čitateljica, na imanju Buckshaw koji se pod ne osobito brižnom rukom već navedene glave obitelji doslovce raspada, od čega ga spašavaju samo vjerni Dogger, batler/vrtlar/vozač koji pati od PTSP-a i prilično je osebujna ličnost, i gospođa Mullet čije kulinarske katastrofe predstavljaju svakodnevni izazov članovima obitelji. Sama Flavija je kemičarka u obitelji jer je prisvojila laboratorij svog pokojnog ujaka Tarquina de Lucea. U prvoj knjizi serijala Flavija je već pomogla u otkrivanju jednog zločina, a u ovom upoznaje dvoje neobičnih lutkara, Ruperta i Niallu koji putuju Velikom Britanijom i prilično su poznati jer su televizijske zvijezde, ali Flavija to ne zna jer njezin otac ne dopušta televizor u kući (da, u tom smo razdoblju, sredina 20. stoljeća je). Lutkari odlučuju održati predstavu u župnom dvoru sela Bishop's Laceya, a Flavija im volonterski pomaže. Nakon toga, kao što već biva u svakom kriminalističkom romanu, počnu padati mrtva tijela svuda naokolo, glavna junakinja postavlja razna pitanja, nađe se u opasnosti i sve završava kako završiti mora, da vas sad ne davim dalje.
Flavija je smi – ješ – na! K'o fol ima 11 godina, starije sestre je nesmiljeno tlače (kao što se to već radi najmlađima, tko nije probao, ne zna u čemu je zabava), tim više što je njihova majka umrla u planinarskoj nesreći nakon što je Flavija navršila godinu dana, ali ni ona se ne da – nije joj bilo ispod časti začiniti čokoladne bombone koje je njezina sestra dobila od udvarača sumporovim oksidom, ali čini mi se da će i u idućim romanima biti spremna na druge sitne spačke (koliko znam, autor, porijeklom Kanađanin, trenutno na Malti piše i naredni od šest ugovorenih romana iz ovog serijala. Njegov stil ima sve odlike dobrohotnog, blago duhovitog stila Alexandera McCall-Smitha iz serijala o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji, zbog čega sam već rekla da je roman prikladan i za klince koje treba nagovoriti na čitanje.)
Ovaj novi serijal ima moje nepodijeljene preporuke, obvezujem se pročitati i prvu, a očekujem vrlo ubrzo i treću prevedenu knjigu iz ovog serijala (inače su objavljene četiri, ali su kod nas zasad prevedene samo dvije).
Post je objavljen 27.08.2012. u 22:04 sati.