Možda jedna od bitnih stvari koje možemo učiniti za sebe u pogledu oslobađanja viška kilograma je prihvaćanje.
Prihvatiti stanje kakvo jest,prihvatiti kilograme,prihvatiti oblik tijela.S vremenom sam naučio da upravo opiranje onome što jest,situaciji kakva je u stvarnosti uzrokuje svu bol.To vrijedi i za oslobađanje viška kilograma.Namjerno upotrebljavam izraz oslobađanje viška kilograma jer sama pomisao na mršavljenje izaziva u mnogo ljudi otpor.Muku,odgađanje u stilu ajme to je tako naporno,za to treba puno muke ili to će mi oduzeti sve gušte u životu.To se može često čuti i kod ljudi koji se žele ostaviti cigareta ili nekih drugih stvari za koje misle da ne mogu bez njih.
Zato odabirem izraz oslobađanje viška kilograma jer taj izraz za većinu nema negativni predznak.Ne stvara slike znojenja,muke,gladovanja,odricanja i opetovanog neuspjeha kod ljudi kojima nije prvi put da pokušavaju smršavit.
Ali po mom osobnom iskustvu najbolje je taj proces početi prihvaćanjem.Najčešće započinjemo proces oslobađanja viška kilograma iz osjećaja nelagode,srama,muke pa čak i mržnje.Katkad osjećamo odvratnost kad se gledamo u ogledalu.Naučeni smo da što više negativnih osjećaja imamo prema tijelu to ćemo biti motiviraniji.Ako idemo prihvatiti naše tijelo takvo kakvo je onda nećemo htjeti ništa u pogledu oslobađanja viška kilograma učiniti.
Istina iz nelagodnih osjećaja doći ćemo do rezultata.Što više negativnosti osjećamo,možemo biti više motivirani.Tako sam i ja počeo.Nisam se mogao gledati u ogledalu.Mrzio sam samu sliku,sami taj odraz,tu brojku na vagi.Istina ostvario sam rezultate,učinio nešto po tom pitanju.
Ali to donosi i dosta frustracije,nema previše uživanja.Bez obzira na rezultat uvijek bi si govorio,super je to ali još samo malo ovo da skinem bilo bi bolje.Dođeš do toga da nisi nikad u potpunosti zadovoljan.Uvijek bi bilo nešto što bi trebalo popravit.
Zvuči vam poznato?
U biti najviše se koncentriramo na to nešto.Ma koliko mali detalj bio on u našim očima izgleda ogroman,kao da proguta sve ono što je dobro.Naš um i je upravo takav,ono na što se koncentriramo i dobijamo.Ako je koncentracija na onim dijelovima koji „ne valjaju“,samo njih i vidimo.Tad ta trka za savršenim tijelom može trajati cijeli život.Pa čak ni tad možda nećemo doći do „savršenstva“.Postoje mnogobrojni glumci,manekeni,sportaši kojima se cijeli svijet divi zbog savršena izgleda,savršena tijela dok oni sami u tome ne vide nikakvo savršenstvo.Čak bi mnogi rekli da su daleko od savršenstva da ima tu još mnogo toga za „doradit“.
Zato smatram da je ključ svega u prihvaćanju.Prihvačanjem našeg tijela,našeg izgleda takvim kao što je donosimo sebi mir,donosimo zadovoljstvo a iznad svega postajmo svjesniji naše stvarnosti.Volim reći da prihvaćanjem,davanjem ljubavi našem tijelu stvaramo čvrste snažne temelje za daljnji razvoj.Suprotno od mišljenja da s prihvaćanjem nećemo biti dovoljno motivirani za oslobađanje viška kilograma ili nešto drugo,mi s prihvaćanjem imamo tek tad pravu slobodu da izaberemo što ćemo učiniti.Slobodni od naših naučenih ograničenja,slobodni od tuđeg mišljenja,slobodni od pritiska da moramo „smršaviti“ iz ljubavi prema nama samima možemo odabrati oslobađanje viška kilograma.Kad nekoga volimo,istinski volimo tad želimo mu sve najbolje.Da je naše dijete,davali bi mu najbolju hranu,zdravu,brinuli bi se za njega,njegov izgled,tijelo,zdravlje.Kad prihvatimo,zavolimo naše tijelo,sebe tad ćemo se tako dobro brinuti i za sebe.Jer iz mržnje,odbijanja,inata svašta može nastati ali iz ljubavi može nastati puno više.Može biti puno ljepše,puno zdravije.Td smo strpljiviji prema sebi,nismo opsjednuto rezultatima,nismo opsjednuti kilogramima.Kad se gledamo u ogledalo ne vidimo više samo ono što treba popraviti već vidimo ono što je lijepo.Vidimo ono što i je.Naše tijelo je čudesni „stroj“ kojeg olako shvaćamo.Bez njega,bez nekog dijela njega cijeli naš svijet bi se preokrenuo.Najbolje nam to mogu kazati ljudi koji su nažalost ostali nepokretni.Imamo jedno savršenstvo,ma kako god se nama činilo nesavršenim,to je najbolji „stroj“kojeg ćemo ikada imati.
Nažalost prema našem tijelu se ponašamo najgore.Kad pogledamo malo bolje oko sebe vidimo da kad kupimo novi automobil ulijevamo najbolje gorivo,vodimo kod najboljeg mehaničara,peremo ga,mazimo,neki mu čak i tepaju.U biti brinemo se za automobil,motor,mobitel,tv i šta još sve ne bolje nego za nas same.Dok tijelo shvaćamo olako.A ono nas služi godinama,zahvalno trpi naše loše održavanje,naše kritike,vječno nezadovoljstvo i olako shvaćanje.Pa čak i kad se „pokvari“kad signalne lampice se pale“(osjećaji bola)to ignoriramo ili još gore,tražimo nešto čime bi ugasili tu lampicu(kroz tablete,lijekove ili neka druga slična sredstva).Dok za automobil odmah idemo u mehaničara,čim se lampica upali.
Prihvaćanjem,davanjem ljubavi mi se učimo voljeti naše tijelo.Učimo se brinuti o našem tijelu,davati mu zasluženu pažnju.Kad pogledamo to nam je najvrjednija imovina.Koliko bi ljudi dalo sve što ima da povrate zdravlje.Zato umjesto da se nađemo u toj situaciji da čekamo da se nešto desi,prihvatimo naše tijelo,dajmo mu više ljubavi upravo sad.Budimo zahvalni prema našem tijelu.Dajmo mu hranu koja je najbolja za naše tijelo,odmor kad mu je potreban.Tijelo je stvoreno za kretanje pa se pokrenimo malo.Ne treba to bit bjesomučno vježbanje,može bit i lagana šetnja.Umjesto tv-a poći malo u prirodu.Pozvati nekoga u društvo i uz to produbiti veze s dragim ljudima.Ili možda i upoznati koga pritom.
Što više prihvatimo naše tijelo to više ljubavi ćemo mu dati.Što više ljubavi mu damo to ćemo se bolje brinuti o njemu.Što se bolje brinemo o tijelo to će nas tijelo bolje služiti.Što nas bolje tijelo služi to više životnih iskustava,životnih radosti ćemo osjetiti.
Iznad svega postat ćemo primjer obitelji,djeci,prijateljima.Postat ćemo zadovoljniji,sretniji,slobodniji.
Ne trebamo čekati da dođemo do određenog oblika ili broja kilograma da bi se tako osjećali.To možemo već sada.Tako da zahvalimo našem tijelu.Tako da mu kažemo,volim te.
Kasnije ču objaviti praktične tehnike s kojima možemo svakodnevnom upotrebom povećati to zadovoljstvo i ljubav prema sebi.
Do tada,uživajmo u našim savršenim tijelima.
Post je objavljen 23.08.2012. u 11:08 sati.