opet sam crvenokosa
nosim novu staru boju kao štit
jutros sam bez mučnine prošla ispod njegova prozora
pjevušim na pjesmice
i znam da je ovako bolje...
jučer sam zaplakala, jednom, tek toliko...
kada sam se pomirila sa time da je jedino objašnjenje za takvu laž...i ustrajanje u njoj bilo da mu nije bilo stalo...
uz pitanje zašto, pobogu, zašto me nije volio...
samo to i istinu, vječito tražim...
možda malo previše željno, dok trčim za onima koji bi me morali poštovati...
brinuti, voljeti...
a samo izmiču...
sama ću se bolje brinuti
sama neću kritizirati
sama neću ignorirati
sama neću otići
sama neću ne biti tu, kad bih mogla
sama se neću samoj sebi smijati
sama neću davati loše savjete
sama neću gledati u zid umjesto u oči
sama neću puštati da me se čeka
ovoga puta naučiti ću sama sebe voljeti
to će biti dovoljno...
Post je objavljen 23.08.2012. u 09:58 sati.