Nema mi ništa gore nego kad me zaustavi policajac ( nekad i njih dvojica ) i traži dokumente kao tobože zbog rutinske kontrole. Razumijem da oni rade svoj posao ali ne razumijem zašto, ako se radi o rutinskoj kontroli, ne zaustavljaju i druge ljude. Biti će da "rutinsku" kontrolu obavljaju samo nad ljudima koji se njima ne sviđaju, točnije - meni!
I tako nakon što su me čak dvaput na razmaku od dvjesto metara, njih četvero ( dvaput po dva ) zaustavilo i tražilo dokumente na uvid, doživio sam lagani psihički šok.
Da se razumijemo. Nije to bilo stoga što mi se žurilo kući nakon posla, niti stoga što nisam "obožavatelj" momaka u plavom, nije bilo ni toliko bitno što su me dvaput zaustavili u hrpi ljudi. Problem je bio u tome što su zaustavili samo mene. Kako onda može to nazvati " rutinskim?"
Naravno, oči odjednom zabrinutih prolaznika automatski su uperene u mene i ne mogu da im ne pročitam na licu osudu. Kao da govore: Evo vidiš kriminalca!
Vjerovatno nije pomogla moja duga kosa, poderane traperice, neobrijana brada i dvije tetovaže. Ali ako su to bili znakovi za uzbunu, moj ogroman smiješak na licu trebao je odvratiti svakog od bilo kakve negativne pomisli. Ali nije.
I dok ja lagano bijesnim što provjera mojih dokumenata traje beskonačno, pored nas prolaze na desetke ljudi koji izgledaju kao da su upravo opljačkali banku, no moji mučitelji ni da bi trepnuli.
Znači tako, rekoh u sebi, zaustavljate samo koga vi procijenite da je vjerovatno propalica i zgubidan. I tu mi se prelomilo. Čekaj da me opet zaustaviš. Ima da ti prisjedne kao nikad prije.
Nisam dugo čekao da me opet zaustave.
Niži - ugodno popunjen policajac, ispriječio mi se na putu dok je njegov manje obdaren kolega ( bar što se debljine tiče ), administrativno izgovorio ( vjerovatno školski naučene rečenice ): " Dobar dan gospodine! Molim vas osobnu iskaznicu! "
- Zašto!? - odmah sam drsko krenuo u napad.
Na tren su se smeli. Nisu očekivali da ću ih išta pitati. Što se njih tiče ja sam se trebao pokoriti službenoj osobi, što imam ja tu ispitivati ljude od zakona. No uspio je mršavi vratiti kontrolu.
- Rutinska kontrola, gospodine! Molim dokumente! - odjednom je i on stao uz debelog kao da se boji da bi mogao odjednom početi bježati.
- Ah, rutinska kontrola kažeš!? - drsko sam ponovio - Nema veze s mojim izgledom?
- Nama ste isti kao i svaki drugi gospodine! - automatski će debeli.
- Kako mogu biti isti kao svaki drugi! - ja ću posprdno - Koliko ljudi vidite da hoda u poderanim trapericama, neobrijani i s tetovažama na tijelu?
- Mislio sam reći da ste u očima zakona svi jednaki! - brzo će debeli kojeg je mršavi podario pogledom kao da je izrekao najveću mudrost na svijetu.
- Zašto onda ne zaustavljate i ostale ljude? Koliko ste ljudi dosada zaustavili u sklopu rutinske kontrole?! - ja ću revno podižući glas.
- Gospodine, molim dokumente na uvid! - uozbiljio se mršavi pokazujući autoritet.
- Zašto? Što sam učinio? Kakav prekršaj?!
Ponovno su izmijenili poglede.
- Rekli smo vam gospodine, da je riječ o rutinskoj kontroli! - ponovi debeli i podari mi pogled kao da ima posla sa luđakom.
Na žalost po njega, što on nije znao, imao je posla sa mnom.
- Po zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu i osobnim pravima osobe koja sudjeluje u prometu, članak 37., poglavlje 17., stavka četiri, te po zakonu o pravima policije u prometu članak 124., poglavlje 27., stavka 11., osoba - sudionik u prometu, može biti evidentirana samo u slučaju da svojim ponašanjem remeti mir ili stvara probleme ostalim sudionicima u prometu! - brzo sam izmislio " zakon" ne trepnuvši okom, dok su odjednom ljudi od zakona nervozno počeli izmjenjivati poglede.
- Dakle, kakav sam prekršaj počinio?! - povisio sam glas kako bi me ostali prolaznici čuli.
- Ma gle ti ovo molim te! - podsmjehnuo se debeli - Ti misliš da si kao pametan?
- Da sam mrvicu gluplji primili bi me u policiju! - nisam ostao dužan.
- Ali nisu! - ponosno će mršavi osmjehujući se.
Samo sam mu uputio sućutni pogled.
- Po treći put vas molim gospodine ( gle, on zna brojati ), dokumente na uvid! - mršavi se naljutio.
- Prvo vi meni pokažite svoje dokumente! - ja ću u kontra napad.
- Kako? Molim? - mršavi je imao izraz na licu kao da je dobio šamar.
- Kako sam rekao! Po zakonu o sigurnosti u prometu i prava sudionika u prometu, članak 134., poglavlje...
- Ma što si ti cijelu knjigu o zakonima naučio napamet boga ti! - debeli će vidljivo uzrujan .
- Samo zato što vi ne znate zakon to ne znači da....
- Ma što ćeš mi ti pričati o zakonu boga ti... Nisam ja išao u školu da bi mi neki balavac sad tu...
- Jeste li to upravo mene uvrijedili? Nazvali me balavcem?
Mršavi je debelog prostrijelio strogim pogledom i onda se okrenuo prema meni namjestivši nedužan izraz lica.
- Što je kolega htio reći....
- Znam što je vaš kolega rekao! Nisam gluh i nisam glup! - okomio sam se kao sokol na svoj plijen. Sve me to počelo zabavljati, i ne samo mene kako se činilo jer su prolaznici čuvši moju viku počeli zastajati i pratiti što se događa. Odjednom smo imali publiku.
- Ako je vrijeđanje nedužnoga građanina čiji je jedini zločin što se ne ponaša kao ostali "normalni" ljudi u opisu vašeg posla, onda ste gadno pogriješili! Jer u zakonu o sigurnosti u....
- Ma prekini više o zakonima boga ti! Što je tebi!? Imaš problema u glavi?!
- Znači sad sam i lud jer znam zakone bolje od vas! No lijepo! Upravo ste prekršili dobar dio mojih ustavnih prava! Zato ću vas tužiti! Molim vaše dokumente i brojeve znački!
- Ma tuži ti svoju mater! - prasne debeli dok ga je kolega povukao za rukav.
- Ma bježi od budale! - on će glasno i njih dvoje produže dalje.
I tako sam odnio pobjedu. Znam, sve bi to brže trajalo da sam odmah dao osobnu i ne bi izgubio vrijeme u prepucavanju. Ali radilo se o mom pravu da budem drugačiji, da mislim i živim drugačije.
Prošlo je nekoliko mjeseci otkad su me zadnji put zaustavili no sad sam znao kako da ih se riješim. Nakon svega deset minuta pustili su me da idem dalje uz riječi : "Najbolje s budalom ne imati posla!"
I to je upravo bilo što sam i ja mislio kad sam ih vidio.
Post je objavljen 23.08.2012. u 07:53 sati.