Vidim te i kad zatvorim oči.
Iako dajem ratiu neprikosnoveno pravo da jedini vodi moju vanjsku politiku prema tebi.
Smiješan sam samom sebi što sam na samu spomen da je minus to što sam pušač vidio samog sebe kako raskidam sa tim šrotom.
Istina je da smo drugačiji no meni ni ne bi bilo drago biti sa nekim tko je isti kao i ja. Jedva izlazim sa sobom na kraj a kamo mi samo fali još jedan takav poput mene.
Kad sam pitao kakvog me vidiš rekla si da sam čudan.
Ni sad nisam siguran u kojem je to kontekstu, jeli dobro ili loše, za tebe, ali ako mi je želja ne biti utopljen u masi valjda onda mogu biti zadovoljan i takvim odgovorom.
Kako god okreneš dobro je u tvom društvu mada si njurgala cijelim putem dok smo se kroz šikaru spuštali do mora.
I to mi je bilo slatko ali to ti neću reći.
Mada sam ti sve ostalo dao do znanja.
A bila si baš smiješna dok si u moru držala u ustima breskvu koju sam ti dobacio kao da si neki psić.
I unatoč tome što ne ide i dalje sam nekako dobre volje a onda mi vrag na ramenima kaže da bi se trebao durit pa ga potjeram na ferije jer taj momak nikad ne uzima odmor.
Jeste li za trilju u kalama srednjevjekovnog gradića?
Moja je nona rođena u ovoj štali a podigao ju je moj bižnono Raimondo kojeg je sunčanica došla glave na obalama talijanske Eritreje..
Možda nisam tužan jer treba maknuti paučinu sa ove kvake.
Pobrinuti se za ovaj eksponat.
Zamjeniti krovne crijepove i tavalone na katu.
Tko stigne biti tužan sa toliko planova i tako malo vremena?
Jedan dobar barba iz Rijeke, a kojem je žena iz Brseča, mi je otkrio da se ova plaža, Tatinova, zove tako jer su tati, odnosno lopovi...
tovarili krave na brke pomoću ovog vinča.
Sad kad radim šest dana u tjednu zaista se pobrinem da onaj jedini dan koji je slobodan provedem kako želim i sa kim želim..
Naginjem prema tome da dam otkaz i krenem opet na teren. Ne osjećam se nimalo dobor na poslu na kojem moram lagati ljude.
Post je objavljen 22.08.2012. u 15:52 sati.