Marketing
Ne pročitano pismo
Sjedim zadubljena u prazan list papira i krajičkom oka promatram pupoljak žute ruže koji si mi donio, znala sam da odlaziš jer je bio dogovor da ja ili ti ostavimo na stolu pupoljak žute ruže na dan rastanka jer to će biti znak da ćemo se jednom ponovno sresti i krenuti tamo gdje smo stali dan prije odlaska.
Kada ti je bilo teško ja sam ti bila oslonac, slušala sam tvoju tugu, tješila te, a sada kada je potrebna meni utjeha tvoja ti odlaziš, ostavljaš me samu s mojom boli jer ne možeš gledati suze u očima, grč na licu, ne možeš podnijeti moju nesanicu jer si slab.
Trebam te kao što si ti prije nekoliko mjeseci trebao mene, ali te puštam jer znam da ćeš mi se vratiti kada moja tuga prođe, ne ona nikada proći neće jer tuga za izgubljenim djetetom ostaje do kraja, a meni će ostati suhi pupoljak žute ruže i slike tvoje tuge kada si me trebao pored sebe jer nitko te drugi razumio nije kao što ti mene ne razumiješ sada.
Pronađi drugdje svoju sreću, uživaj u svitanjima jutra, u divnim noćima i sjeti se naše ljubavi, sjeti se svoje tuge, a ostalo zaboravi, jer život za tebe ide dalje, a za mene je stao.
Post je objavljen 21.08.2012. u 17:16 sati.