Marketing
DAN 46 i 47 - Završetak Otočne Odiseje
Često se čovjeku dogodi da nakon dužeg razdoblja neke zahtjevne zadaće čeka sam kraj i razmišlja o njemu, a kada on dođe nema nekog posebno izraženog osjećaja. Možda smo zato i odlučili napisati zadnji blog nekoliko dana nakon našeg ulaska u dubrovački Stari grad. Dobro je, kako se kaže, srediti dojmove - pogotovo nakon našeg poduhvata dugog 47 dana.
"Otočna Odiseja stigla je u Odisejevu špilju" - možda bi to bio idealan i prigodan kraj naše ekspedicije. Ali, čekala su nas još tri naseljena otoka za kraj: elafiti Šipan, Lopud i Koločep. Prije pohoda na elafitske otoke, stali smo u mljetskoj uvali Limuni ili Blace. Uvala je zaštićena zbog nekoliko endemskih biljnih vrsta. Iako nismo ljubitelji pijeska, nismo propustili priliku okupati se na toj neobičnoj plaži.
Predstojao nam je zadnji, mljetski, kanal. Srećom, imali smo vjetar u krmu i brzo smo stigli u zaštićenu uvalu Šipanske luke. Odlučili smo upravo tom mjestu na otoku Šipanu dodijeliti ulogu našeg posljednjeg prenoćišta.
Naš domaćin Zvone, kolega s fakulteta, ustupio nam je mekano tlo maslinika koje smo testirali još prošle godine kada smo prvi put posjetili otok. Njegova obitelj pripremila nam je i ukusnu večeru (čitaj: drniški pršut, šipanski mladi kozji sir, oborita riba s gradela) zbog koje smo sretni i siti, ali i umorni pohitali u naše šatore.
Noć je za većinu prošla dobro, jedino je Šime imao problema s probavom. Kao da ga je nešto čekalo iza ugla, i to baš zadnji dan ekspedicije. Kratkotrajni pokušaj oporavka, nažalost, nije urodio plodom i nakon nekoliko odveslanih milja na putu za Lopud, iscrpljenog Šimu morali smo povesti gumenjakom i pratiti Marka.
Na Lopudu je mirno ležao, na Koločepu mu je već bilo bolje i mogao je odveslati zadnji, kraći dio puta do Dubrovnika gdje nas je dočekala i ekipa IN magazina Nove TV. Zbog brige za Šimino zdravlje nismo imali ni vremena za jednu kvalitetnu proslavu, ali nismo se zbog toga zamarali. Već smo na početku odredili prioritete i važnost zdravlja svakog člana Otočne Odiseje. Nakon jedva odrađenog intervjua, vidno iscrpljeni Šime zaputio se s ostalima u apartman obitelji prijateljice Martine, naše domaćice i također kolegice s fakulteta.
Bez obzira na iscrpljenost Otočna je Odiseja uspjela! I kad se sagleda svih 47 dana, 47 upoznatih otoka, zanimljivih ljudi, njihovih priča i običaja, sve loše stvari padaju u vodu. Tako i završna iscrpljenost, kratkotrajna i prolazna, nije umanjila našu sreću i zadovoljstvo izvršene rute. Dugo ćemo još gledati prijeđenu rutu na karti, prisjećati se svih zgoda i nezgoda tijekom putovanja, možda i u neku ruku diviti se našem ludom, ali skromnom podvigu.
Tijekom boravka u Dubrovniku, kroz koji nas je provela Martina, osjećali smo se pomalo izgubljeno i dezorijentirano. Nije ni čudno - 47 dana proveli smo u kajaku, a sada smo veći dio dana koristili svoje noge. :) Martina nam je ispričala neke zanimljivosti o povijesti grada i o ljudima danas i pružila nam drukčiji pogled na Dubrovnik, ali brzo smo se otputili natrag na otok. Kako je Šimi rekao prijatelj Boško iz Komiže - "Ne moreš ti bez škoji!"
E, sada zaista znamo jako puno o škojima! I puno smo puta čuli od domaćih ljudi da nema do našeg mora. Zaista želimo apelirati i osvjestiti, prije svega, naše ljude da istraže ljepote Jadrana. Ni mi sami nismo bili svjesni da postoji toliko očuvanih, nerazvikanih i neistraženih mjesta na našim otocima. Jesmo li svjesni bogatstva koje nas okružuje, neovisno o samom Jadranu? Ponekad tražimo ljepotu i mir daleko, a ne vidimo ono što nam je ispred nosa. Na Otočnoj Odiseji uvjerili smo se da treba čuvati i poštovati naše, a poseban naglasak stavili bi na očuvanje autohtonosti otoka.
Naš podvig naučio nas je još nečemu. Upoznali smo snagu prirode i mora, vlastite granice izdržljivosti i suživota s ljudima s kojima se ne vidimo svaki dan. Naučili smo se toleranciji spram drugih načina razmišljanja i poštivanju različitosti. Do kraja života sjećat ćemo se tima koji je Otočnu Odiseju 2012 i ostvario: Kristina (Kristinko), Klara (Klarson), Draško (Škić), Šime (Šimecki), Marko (Vačkica) i crni ruski terijer Khan (Nito) koji.
Zahvaljujemo našim sponzorima na pomoći i podršci!
Otočna Odiseja 2012
Post je objavljen 21.08.2012. u 15:00 sati.