Ovaj je sonet nastao onog sudbonosnog trena
kada sam na netu pročotao veličajnu pjesan:
„SITNICA“ Svena Adama Ewina:
Napisao jednom Onaj gore,
Na rajskoj tabli zadatak lak.
Koji ga riješi na zemlji dolje,
U raj će, kao najbolji đak!
I još je dodao, (malo jalno),
Da je rješenje – trivijalno!
- Kako vratiti ljubav majčinu?
Početni uvjet – sitnica mala:
Da majci toliko ljubavi vratiš,
Koliko je majka tebi dala.
I pišu ljudi Bogu pismo:
- Tebi Bože, sve naše hvale!
Zadatak bismo riješili davno,
Da nije one …
Sitnice male!
(Tekst preuzet sa Facebook profila
"Radost Dječji Književni List".)
A sada na face-u ugledah te, Svene,
puno bližeg Tvorcu iskonom skitnice!
Visinom osnažen, uz nabrekle vene,
i s nebom se nosiš bljesnu li sitnice.
A sada na face-u sretoh te, Adame,
gdje svjetlom svog stiha turobnost mitnice
pretvaraš u snove modre panorame,
i gdje, sebi nalik, uzdižeš sitnice.
A sada na face-u zadivi me, Ewin
prvogrješni stvore, kako tentaš ptice
da Bogu dojave, makar nisi nevin,
koliko su važne u tebe sitnice –
nek ih među zvijezde prospe ko rubine
da svijetu u tami blistaju s visine!
Post je objavljen 20.08.2012. u 13:14 sati.