čekam već dugo,
strpljivo polako, čekam
da utiša se more zapjenjeno,
da zazeleni se gora na horizontu...
uvijek na istom mjestu, istih
misli što u glavi se roje, čekam
da na scenu stupe dugine boje,
želim čuti riječi opravdanja, tvoje...
pa da mirno uplovim u luku snova,
da prestanem trpjeti snagu bola
samo zato jer nikako da shvatih
gdje i kako desio se kratki spoj...j......
Post je objavljen 20.08.2012. u 11:43 sati.