Kako već bezglavo uzimam knjige u knjižnici, tako sam zaključila da će najdeblja knjiga uopće u povijesti svemira biti hvalevrijedno štivo za duge ljetne dane nesretnice koja ne ide na more (nemojte me krivo shvatiti, nisam nezadovoljna svojim izborom knjige, iako se čini suprotno – knjiga ima 727 stranica u jednom tomu).
Autor Gordon Dahlquist je kontroverzan lik: tvrdi se da je tužio NASA-u da je s njegovog imanja ukrala kamenje kako bi krivotvorila povijesni let na Mjesec. Inače se radi o piscu kazališnih drama, kazališnom redatelju, a od prije nekih šest-sedam godina, i o romanopiscu. Wikipedia dalje navodi kako je za pisanje „Staklenih knjiga kradljivaca snova“ dobio predujam od dva milijuna dolara (kao i za drugu knjigu iz iste serije). Njegov izdavač Bantam je na prodaji te knjige izgubio preko 850 tisuća dolara jer je netko očito krivo procijenio ukus publike. Stoga je drugu knjigu pod naslovom „Dark Volume“ objavio Penguin 2008. godine, a u srpnju ove godine objavljena je i treća knjiga pod naslovom „The Chemickal Marriage“. Na koricama knjige možemo naći još i da je Infinitum Nihil, producentska kuća Johnnya Deppa, otkupila filmska prava na knjigu, a prema informacijama s interneta, čini mi se da se film snima, iako procjenjujem da ne morate držati palčeve za tako skoru kino-premijeru.
Nije mi nevjerojatno da bi Johnny Depp otkupio prava na ovu knjigu, s obzirom da se radi o nekakvom steampunk-fantasyu, u nedostatku bolje ladice u koju bih strpala ovo djelo. U središtu su radnje, koja se odvija u vremenu sličnom viktorijanskoj Engleskoj, tri lika – gospođica Celeste Temple, koju je njezin zaručnik Roger Bascombe ostavio praktički pred oltarom iz neobjašnjenih razloga; Kardinal Chang (ne zapravo kardinal, već plaćeni ubojica oštećenog vida) kojega unajmljuju radi ubojstva jednog vojnog dužnosnika, te doktor Svenson, liječnik u službi princa države Macklenburg. Svo troje neovisno jedno o drugom nalijeću na začudne događaje i ubrzo se odluče ujediniti protiv zajedničkog neprijatelja – organizirane urote svojevrsnih alkemičara i okultista kojoj je namjera pokoriti svijet.
A sad moji dojmovi o knjizi: isprva je čitanje bilo mukotrpno, jer sam čekala trenutak u kojem ću nešto konačno početi shvaćati (naime, knjiga koja ima preko 700 stranica, ima sigurno 250 stranica uvoda, to vam je jasno – u romanima manjeg opsega, radnja se počinje razvijati već do stote stranice i tada već znate tko je kome što). Tijekom razvoja događaja, silno mi je išlo na živce to što autor inzistira iste događaje opisati iz kuta gledanja svakog pojedinog lika, iako se radi o sasvim istom nizu događaja, o kojemu sam već saznala ranije od prethodnog lika. Dakako, rasplet je spektakularan, tako da očekujemo prilično uspješan blockbuster (iako se ljudi iz Bantama vjerojatno ne bi složili).
Nevjerojatno, ali i sad dok razmišljam o knjizi, doista ne mogu reći je li mi dobra ili loša, ali svakako se radi o zanimljivom čitateljskom iskustvu koje vam mogu preporučiti ako ste raspoloženi za eksperimente.
Post je objavljen 23.08.2012. u 22:18 sati.