Marketing
Restaurant GALLO, Hebrangova 24
29. 07. 2012
Za Gallo sam čula od Švrće koji je jednom prilikom predložio da posjetimo ovaj restoran u samom središtu Zagreba. Super je kako vas od zelenog vala dijeli par sekundi do mirnog i ugodnog ambijenta, te lijepog interijera.
S obzirom da u restoranu nude isključivo talijansku hranu, vlasnici su i unutrašnjost uredili u takvom nekakvom, recimo talijanskom stilu; terracotta pločice na koje su postavljeni tepisi, kameni sudoper, jednostavni stolnjaci i pribori za jelo, velike zavjese, a u toaletu mali ručnici za brisanje ruku. Pre-dobro!
S obzirom da je bio lijep dan, a tu nedjelju smo bili jedini gladoši, sjeli smo na terasu, koja je prelijepa. Nije Horvatinčić ni lud kad je kupio ovu zgradu i otvorio restoran koji je potom preuzeo bračni par Vuković koji nabavljaju samo svježe i birane namirnice na obližnjem Dolcu te nadgledaju sve procese u restoranu.
Uslužni konobar, možda zato što smo mu bili jedini, cijelo vrijeme nas je ‘’mazio’’ i pazio da nam ne nedostaje vode, vina ili aperitiva od kojih smo izabrali izvrsnu medenu rakiju koju sam razblažila kockom leda dok se Švrćo odlučio za rakiju od jabuke, koja je imala još jači okus od moje medice, ali neka mu. On voli.
medena rakija
rakija od jabuke
piadina
Za pred predjelo ili ti ga couvert (za’ebancija za zube dok ne dođe prava klopa) smo, pak, dobili finu pogačicu (piadinu) s umakom od rajčica koja nam je otvorila apetit za pravo predjelo; juneći carpaccio za Švrću koji je bio skroz nezačinjen da bi ga potom konobar na stolu pred gostom utopio u maslinovom ulju i acetu. Fina gesta, ali je mogao malo dozirati te namirnice. Ionako se sve na kraju proželo, pa su tanke kriške, smrznutog junećeg mesa ispale jako fine.
Ja sam se odlučila za hladnu salatu od hobotnice, prelijepo aranažiranu u školjku skupa s maslinama, cherry rajčicama, zelenom salatom i rikulom na koju sam se grozno navukla u zadnje vrijeme. Stvar su začinili jedna kupina i malo krupno ribanog grana padana sira. No uz sve to, ne smijem zaboraviti na kraljicu salate; hobotnicu; mekani i dobro kuhani kraci izvrsno su se uklopili u povrtnu, doduše neslanu, rapsodiju, ali neću biti sitničava. Puno 
Za glavno jelo slijedili su biftek i crni rižoto. Švrćin biftek s pestom umotan pancetom i porilukom na posteljici od povrća. Biftek je bio aman taman pečen iako sve skupa s povrćem (opet) nije bilo začinjeno, ali ovaj biftek Švrći ulazi među top tri ikad kušana bifteka i smatra ga ‘’definitivno i apsolutno savršeno ispečenim i predivno odležanim biftekom’’.
Što se tiče mog crnog rižota, tu sam bila skeptična i nesigurna jer od Noštromovog savršenog rižota nisam se ni usudila probati ijedan drugi. No, ovdje sam pokleknula i nisam zažalila. Slobodno može stati na drugo mjesto iza Noštromovog. Riža ga ipak dijeli od činjenice da nije savršen kao splitski rižoto. Neću reći da je bila prekuhana, ali nije bila ni al dente da bude perfektna. Nešto između. ‘’A nije bil’ ni do ibera crn’’’, veli Švrćo.
No, bio je dobro začinjen i kad sam još sasula po kile ribanog grana padana sira, mogla sam umrijeti. I od od ogromne količine porcije za koju se u prvi mah ne bi reklo da je tolika.
Posebno mi se svidjelo što su rižoto, poput salate od hobotnice, poslužili u školjku za koju sam se potom pitala, peru li ih ili nabavljaju nove 
Švrćo veli da peru. On radi na takvim mjestima, pa eto zna 
Uz rižoto gušila sam se i u salati od rajčice i rukole, posute (opet, još) ribanim grana padanom. Nezačinjeno, ali ubrzo popravljeno maslinovim uljem i krupnom solju.
Dok nam je konobar donosio hranu primijetili smo male tabletiće između tanjura. Zanimljivi osobni ‘’tač’’ iako mislim da to služi da se tanjuri međusobno ne kližu. Kako god bilo, sve je dolazilo s duplim tanjurima i sve je imalo tabletiće ili miljee po domaći Umrli smo od smijeha, jer smo se doma jedva riješili tih sranja, a mogli smo ih upotrijebiti na ovakav način. Eh, da smo se sjetili 
miljeić
Desert je bio mille foglie i tiramisu za Švrću koji veli da je oboje izgledalo wow, ali okus je bio totalni promašaj. Šteta, jer se siroče veselilo tiramisuu.
Mislim, ne znam kako desert može ispasti ili bolje reći ne ispasti, dobro, jer je meni sve fino. Ili pak nisam takva cjepidlaka i / ili ekspert što se tiče kuhinje? 
No, zato je moj semifreddo od voća bio perfektan. Izvrsna kombinacija voća i polusmrznutog slatkog vrhnja u situaciji kad ste se već prejeli i nemrete više jesti neki konkretni desert, a ipak bi nešto slatko. Jedva sam se oduprla želji da pojedem i mentu, ali sam potamanila svo voće. I sladoled.
S obzirom da sam u tekstu nahvalila i klopu i ambijent bio bi red pohvaliti i cijene, koje su, naravno ipak malo više od cijena u Bobanu, recimo, ili klasičnim pizzerijama koje nude i neka druga talijanska jela, ali uz vrhunsku klopu (ručno rađene domaće tjestenine, riba, meso, razne slastice koje NISU PALAČINKE), plaćate i ambijent. Of course Tako da, ako budete mogli, svakako odite u Gallo!
ručno rađena tjestenina
http://www.gallo.hr/home.asp
Post je objavljen 19.08.2012. u 22:14 sati.